Mr. Aleksandar Stamatović: Kratka istorija Mitropolije Crnogorsko-primorske (1219-1999)

GLAVA VII
Mitropolit Amfilohije Radović i naše vrijeme

Amfilohije (Radović) Mitropolit Crnogorsko-primorski, Zetsko-brdski i Skenderijski i Egzarh Pećkog trona

Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije Radović rođen je na Božić 7. januara/25. decembra 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači, u plemenu Moračkom, od oca Ćira i majke Mileve, rođene Bakić. Svjetovno ime mu je bilo Risto. Potomak je po srodstvu vojvode Mine Radovića, jednog od prvih plemenskih kapetana crnogorskih, koji je prisajedinio Moraču Crnoj Gori 1820. godine.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a Bogosloviju Sv. Save u Rakovici u Beogradu. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1962. godine. Studirao klasičnu filologiju na Filosofskom fakultetu u Beogradu.

Veliki uticaj na Mitropolita Amfilohija izvršio je Prepodobni otac Justin Popović veliki bogoslov i duhovnik, kao i sveogorski starac Pajsije.

Postdiplomske studije nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle odlazi u Pravoslavnu Grčku crkvu, gdje boravi sedam godina, gdje se zamonašio i služi kao sveštenik. U tom periodu, u Atini je odbranio doktorat o Sv. Grigoriju Palami (na grčkom jeziku). Poslije godinu dana provedenih na Svetoj Gori, odlazi za profesora na Institut Sv. Sergija u Parizu, a od 1976. godine postaje docent, pa redovni profesor na Bogoslovskom fakultetu Sv. Jovan Bogoslova Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu, na katedri za Pravoslavnu pedagogiju (katihetiku) sa metodikom nastave.

Vaseljenski Patrijarh Vartolomej, na poklonjenju moštima Sv. Petra Cetinjskog

U maju 1985. izabran je za episkopa Banatskog. Iz Vršca prelazi na Cetinje, gdje je 30. decembra 1991. godine, ustoličen za Mitropolita Crnogorsko-primorskog, Zetsko-brdskog i Skenderijskog i Egzarha Pećkog Trona.

Govori grčki, ruski, italijanski, njemački i francuski jezik. Član je Udruženja književnika Srbije i Crne Gore.

Objavio je sljedeća djela:"Tajna Svete Trojice po učenju Sv. Grigorija Palame", studija na grčkom, 1973. (Doktorska disertacija); "Smisao liturgije", studija na grčkom, 1974; "Sinaiti i njihov značaj u Srbiji XIV vijeka", studija, 1981; "Filokalijski pokret XVIII i početkom XIX vijeka", studija na grčkom, 1982; "Duhovni smisao hrama Svetoga Save na Vračaru", Vršac, 1989; i prepodobni Rafailo Banatski", Vršac, 1988; Vraćanje duše u čistotu", Podgorica, 1992; "Osnovi pravoslavnog vaspitanja", Vrnjačka Banja, 1993; "Svetosavsko prosvetno predanje i prosvećenost Dositeja Obradovića", Vrnjačka Banja. 1994; Zbirka pjesama "U Jagnjetu je spas", 1996; Istorijski presjek tumačenja Starog Zavjeta, Nikšić, 1996.

U njegovom prevodu izašla su sljedeća djela: Episkop Nikolaj, Kasijana, roman sa srpskog na grčki, 1973; Justin Popović, Žitije Svetog Simeona i Save, sa srpskog na grčki, 1974; sa grčkog na srpski: Starac Arsenije-Kapadokijski; mitropolit Jovan Zizjulas, Od maske do ličnosti, 1993; Premudrosti Solomonove, 1995; Azbučni Otačnik, objavljeno u djelovima u časopisima "Jevanđeljski Neimar", i "Svetigora"; Sv. Grigorije Palama, neke besjede objavljene u časopisu "Banatski vesnik", brojne studije, besjede i eseje u "Svetigori" i drugim listovima.

Bratski susret tri susedna arhijereja SPC

Mitropolit Amfilohije Radović, ustoličen je u vrlo teško vrijeme po Mitropoliju Crnogorsko-primorsku i uopšte Pravoslavlje u Crnoj Gori. Pedeset godina komunističke vladavine ostavili su pustoš. Crkve i manastiri bili su zapušteni, Mitropolija je imala mali broj sveštenstva, a čitave generacije stanovništva indoktrinisane komunističkom vladavinom i propagandom, bile su razvjerene i denacionalizovane. Poslije primanja Svetog trona Cetinjske Mitropolije, od časnog starca mitropolita Danila Dajkovića, koji ga je čuvao u najtežim vremenima i sačuvao, trebalo je krenuti gotovo iznova, obnoviti crkve i manastire, omasoviti sveštenstvo, vratiti indoktrinisane pravim nacionalnim vrijednostima i Srpskoj svetosavskoj crkvi. To nije nimalo lako, jer se pet decenija komunističkog antisrpskog i antipravoslavnog rada u Crnoj Gori nije moglo tek tako izbrisati. Na temeljima komunističke crnogorske antisrpske doktrine, u višestranačkom životu Crne Gore, javile su se separatističke, antisrpske i antisvetosavske političke grupacije koje su produkovale svoju zloćudnu izraslinu, u vidu potezanja pitanja autokefalnosti Crkve u Crnoj Gori. Mitropolija Crnogorsko-primorska kao i uvijek u prošlosti, jedan je od najbitnijih temelja duhovne i nacionalne obnove u Crnoj Gori.

U maju 1994. g. gost Crnogorsko-primorske Mitropolije bio je Patrijarh Ruski Aleksej II

Mitropolit Amfilohije Radović, uz pomoć sveštenstva i naroda, podstakao je da se obnovi veliki broj crkava i manastira, kao i podizanje novih. Povećava se broj sveštenstva i monaštva, a prioritet u tome se daja sveštenstvu koje je iz same Crne Gore. Godine 1992. biva pokrenuto glasilo Mitropolije Crnogorsko-primorske - "Svetigora", koje izlazi u Cetinju. Preko izdavačke kuće "Svetigora" ostvaruje se značajna izdavačka djelatnost. Takođe u Cetinju biva obnovljen rad Bogoslovije septembra 1992. godine, ukinute od komunista 1945. U aktivnostima se nije stalo, pa je juna 1998. godine u Cetinju počeo sa radom i Radio "Svetigora". Mitropoliju Crnogorsko-primorsku posjetili su 1993. godine patrijarsi, po prvi put u istoriji, Vartolomej- carigradski i Aleksije P ruski, i tom prilikom osveštali zajedno sa patrijarhom srpskim Pavlom, temelje budućeg hrama Hristovog Vaskrsenja u Momišićima u Podgorici. Izgradnja ovog hrama jedan je od osnovnih zadataka Mitropolije Crnogorsko-primorske u sadašnjosti. Isti slučaj je i sa obnovom sveštenstva, naročito na selu, da kao nekada, ne bude ni jednog crnogorskog plemena i većeg sela u kojem bi bio hram bez paroha. Godine 1993. na Cetinju, i u Manastiru Ostrogu održan je takođe prvi put u istoriji Crne Gore, vanredni Arhijerejski Sabor SPC. U službi duhovno-prosvetne misije Mitropolije su novootvoreni Duhovni centri: knjižare i kiosci.

Hor učenika Bogoslovije" Sv. Petar Cetinjski", na duhovnoj akademiji u Beču

Osnovani su i crkveni horovi širom Crne Gore. Dragocjenu misiju, prvjenstveno humanitarnu, obavljaju i Kola srpskih sestara pod pokroviteljstvom Mitropolije. Od velikog je značaja obnova poslije više od 150 godina, zapustjelog znamenitog manastira Podmaine u Budvi. Započeta je obnova manastira Stanjevića, stogodišnjeg središta Crne Gore u doba Petrovića, kao i prvog sjedišta Zetske Mitropolije manastira Sv. Arhangela na Prevlaci kod Tivta. Oživjeli su dugo vremena zapustjeli manastiri: Podmaine, Gornji Brčeli, Starčeva Gorica na Skadarskom jezeru, Duga, Bijela, Podmalinsko, dvjesta godina ugašeni manastir Sv. Nikole na Obodu, Komski manastir, manastir Vranjina, manastir Ćelija Dobrska u Dobrskom selu kod Cetinja, obnovljeni manastir Dajbabe, manastir Ždrebaonik, manastir Župa Nikšićka i dr. Sve je to samo početak duhovne i moralne obnove Crne Gore.

GLAVA VIII: Stara slava i nova misija Mitropolije >>

[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /