Višnja Kosović

Dogorijeva svijeća nad Brezjem

Pesme
1995

Brezje je moja rodna, Gračanica moja duhovna zavičajnost. To su oni izvorni plamičci koje dobijamo po rođenju i nosimo do smrti, urastajući u njih i oni u nas.
Svjesni smo ih samo katkada, a predajemo ih vremenu, da vremena ne bi ostala u tami.

Autor

Sadržaj

• Kletva ili metafora
  • Čovjek
  • Kad dođe vrijeme
  • Da li će
  • Ditiramb
  • Jutro se uvilo u svoju sjenku
  • Tajne svitanja
  • Tebi koji si usnuo ljepotom
  • Tuga ili obmana
  • Moje vrijeme
  • Ranjena riječ
  • Topao ljudski pogled
  • Usnula riječ
  • Proljeće
  • Brezje
  • Treba mi
  • Pjesma
• Sive riječi
  • Rođenje pesnika
  • Homere
  • Dečani
  • Gračanički sabor
  • Bez pokajanja i bez stida
  • Sive riječi
  • Riječi tuge
  • Nemojte, molim vas
  • Kamen
  • Ranjeno vrijeme
  • Rastakanje
  • Sačuvaj Bože ljubav i tugu
  • Stid
  • Zagrljaj budući
  • O spisateljici

Kletva ili metafora

Čovjek

Čovjek je svijeća koja dogorijeva
Plamičkom bola i plamičkom stida

Kad dođe vrijeme

Kad dođe vrijeme svih vremena
I Logos počne riječi da vida
Crveno će biti riječ prevare
Riječ krvi i riječ stida

Da li će

Da li će oko moći sutra
Vidjeti zemlju, čovjeka gaj
Ako u njemu na kraju zjene
Ne treperi pradavni, iskonski sjaj

Da li će ruka moći sutra
U zagrljaj topao da se svije
Ako se na dlanu, urezan tajno
Pradjedovski žulj ne krije

Da li će riječ moći i sutra
Pojati skaze, poruke davne
Ako ne oživi sakralne riječi
Iz naše knjige starostavne

Ditiramb

Pogled, drhtaj života
U stisku ruke let
Ditiramb grudi probudi muziku
Ovjenča muzika ljubav u letu

Jutro se uvilo u svoju sjenku

Jutro se uvilo u svoju sjenku
Zoru precrta noć iz skoka
Dan se rasprsnu u svjetlu oka
Tumara trajanje po umornoj zjeni
Da li nas je zatočilo vrijeme
Ili je vrijeme zatočeno u meni?

Koraci dugi, što budućnost gaze
Sramno pljuju na mog roda staze
A mole ptice, zemlja i trava
Za pleme što poštuje mitose i sjeni
Da li nas je porobilo vrijeme
Ili je vrijeme porobljeno u meni?

Rijeke što šume slavjanskom tugom
I neumornom stazom dugom
Pričaju kamenu, zvijezdama i moru
O našem trajanju i čistom izvoru
I pojala bih al' mi pade ćutnja
Po usnama i umornoj zjeni

Da li su nas onijemile riječi
Ili su riječi onijemile u meni?

Tajne svitanja

Kad posljednji zrak
Ozari moje Brezje
Podari mu tajne
I zarobljen zapadom klone

Tad moje Brezje
Tajne sunca privije na grudi
Svijet pokrije tišinom
Da u miru spavaju molitve i ljudi

A ujutru svetački i lako
Iznjedri zoru ispod skuta svog
I tako čuva tajne svitanja
A moje Brezje čuva Bog

Tebi koji si usnuo ljepotom

A Pupoljak namignuo toplinom života
Svitanje se privilo uz bistrinu dana
Šum riječi pronašao poj ptice kraj plota
Grijeh se oprao suzom pokajanja

Tebi koji si usnuo ljepotom
Čuvam ljepotu snova

Tuga ili obmana

Uvela grana stoljetnog hrasta
Tek da se vrijeme životu naruga
Ljepota šara kaplje pod suncem
Obmana je, ili je duga

Istrajnost sunca u prkosnom hodu
I svjetlost gorda svakoga dana
Toplina rodna jesenjeg ploda
Mudrost je kosmosa ili je obmana

I sjenka ova što mi grudi tavni
Krade mi osmijeh i bistrinu dana
I nekom drugom moje nade nudi
Tuga je moja ili je obmana

Moje vrijeme

Moje vrijeme skupljeno u boru
Traži kletvu ili metaforu
Da kaže vječnosti što vremena vida
Koliko laži
Koliko prevare
Koliko patnje
A nigdje stida

Ranjena riječ

Ovo je vrijeme ranjenih riječi
Koje više ne mogu sniti
Ogluvjele za molitvu i pjesmu
Samo nad kletvom još mogu bditi

Od ovog vremena, u moje Brezje
Jednu ću ranjenu riječ skriti
Pod toplinom iskonskih breza
Skazom će se osaniti

I blagost listanja moga Brezja
Od kletve će je iscijeliti
Molitvom će čuti ljepotu
I riječ će pjesma biti

Topao ljudski pogled

Hladna zemlja ispod hladnog neba
Na zrake sunca spustio se led
Zemlja ćuti promrzlom klicom
I čeka topao ljudski pogled

Hladna sadašnjost grči se u klupko
Budućnost i prošlost prekrio je led
Izgubljeno vrijeme promrzlim tokom
Traži topao ljudski pogled

Hladne metafore i hladne kletve
Molitve i pjesme zarobio led
Uvenula i promrzla riječ
Vapi topao ljudski pogled

Usnula riječ

Na dnu dubine usnula riječ
Po njoj pala prašina trajanja
Nagomilala se strahotna tama
I guta svaku iskru zrenija
Dok riječ spava na iskonu sama

Ja molim usnu da probudi riječ
Prvotnu, što nas na iskonu čeka
Da svojim buđenjem odagna tamu
I spase čovjeka od čovjeka

Proljeće

Iz njedara zemlja pruži klicu suncu
Grudima poteče majčinska toplota
Napupi breza iskonskom tajnom
Na starome hrastu prene se ljepota

Pčela šapne cvijetu rimu o životu
Blagošću se oglase atonska zvona
Sine lice slavjanskoj Vesni
I rasani se Persefona

Leptir poleti, Ad zaćuti
Jorgovan mirisom kletvu spriječi
Zatreperi breza božanskim ritmom
Molitvom i pjesmom procvjetaju riječi

Brezje

Ima jedno Brezje, koje lista ćutnjom
Pojem nekazljiva njegova ljepota
Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži
Tanane i lake izvore života

Ima jedno Brezje, za njim traga vrijeme
A ono daleko u vječnosti biva
Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži
Želju da se voli, prašta, da se sniva

Treba mi

Treba mi suza zjene koja rađa
Besuzan je pogled, beznadan i kruti
Prometejskim sjajem da takne nadanje
U dubini oka trajanje se sluti
Suzom se oko i bistri i muti
Al nadanje se, nadanje se ćuti

Treba mi toplina starostavne riječi
Hladnim smo slikom zaodjenuti
Poljupcem slova da vrati ljubav
Poeme koju će vjekovi čut
U toplini riječi pjesma se sluti
Al' ljubav se, ljubav se ćuti

Treba mi staza majčinoga poja
Kojom se novo raskršće sluti
da skine plašt edipskog prokletstva
Kojim su vjekovi odjenuti
Na raskršću se snaže i patnje i puti
Al' ljepota se, ljepota se ćuti

Pesma

Pjesma i tajna
Vjenčane nadvremenom
Tihuju visoko
Kao Atos i Jugovića Tuga

Sive riječi

Rođenje pjesnika

Apolon Dionisu pruži ruku
U zagrljaj bratski
Orfej liru dohvati
Ritmom boginja zaigraju muze
Zvijezde se prospu na proljeća i suze
Homerov vrt procvjeta
Zablistaju riječi i vali na vodi
I pjesnik se rodi
Čežnja ga u naručje primi
Sa Atosa i Gračanice
Spusti mu se božanski sjaj na lice

Homere

O slijepi te riječ paganska
Da nadiđeš sva gledanja
Slijepi Homere

Da ugledaš stazu bogova
I pođeš vođen riječju paganskom
Homere putniče

Da sretneš bogove srdite i vječne
I pozdraviš ih riječju paganskom
Homere paganine

Da skineš veo sa tajne bogova
Riječju paganskom
Homere tajno

Da vidiš ljepotu najveću tajnu
I zapjevaš joj riječju paganskom
Homere pjesniče

Da eho pjesme riječi paganske
Postane vječan
Vječni Homere

Dečani

Kanula suza podno Dečana
Da oči opere ljepotom
Da nam posveti plakanje

Sinuo zračak iznad Dečana
Da misao izbistri zrenijem
Da nam prosvijetli pamćenje

Glasnuo se poj iz Dečana
Da kletvu pretvori u pjesmu
Da nam sačuva trajanje

Gračanički sabor

Ako je neko ostao bez staze
Kojom je pošao i ne zna dokle
Ako nekog prije rođenja
Neko teškom kletvom prokle
Ako je nečije vrijeme ranjeno
Ostalo bez molitve i bez stida
Ako neko hoće svoju
Lažju ranjenu riječ da vida
Ako je nečije oko mržnjom
Zamućeno, ostalo bez sjaja
Ako je neko ostao bez groba
Pradjedovske zemlje i bez gaja
Ako je neko, ako je neko...
I svih vremena nemirima
Pred Gračanicom kosovskom, srpskom
Zakazuje se sabor svima

Da sine lice Gračanice
Sa svakog vremena da skine sjene
Da se upale svijeće kosovske
Nebeske, zemaljske, vanvremene

I svjetlost kosovska, gračanička
Daće mir svim nemirima
U liku srpske Gračanice
Vječnost svoju svjetiljku ima

Bez pokajanja i bez stida

Krvari budućnost zgrčena u klupko
Sadašnjost prošlosti korijen kida
Zapadni orkan kovitla vrijeme
Bez pokajanja i bez stida

Limene riječi zarobe molitvu
Gračanica bezglasno rida
Zamutiše joj nasušne izvore
Bez pokajanja i bez stida

Ko će bistriti nasušne izvore
Ko će ranjeno vrijeme da vida
Ako usahne i posljednja kaplja
Kaplja pokajanja i kaplja stida

Sive riječi

Sive riječi pepela i laži
Grakću nisko, ko bez krila ptice
Nakljukane otrovnim vremenom
Nad životom pletu rugalice

Život njihan paukovom mrežom
Uljuljo se u svoju sramotu
Oslijepio i okom i čežnjom
Za iskonsku, božansku ljepotu

Ja na lađi otrovnog vremena
Oko mene zlosti i urote
Tražim zaklon i smiraj riječi
Ispod glaska izvorne ljepote

A taj glasak iskonski i laki
Poju mi moga Brezja ptice
I poju mi blagosna zvona
Moje vječite Gračanice

Riječi tuge

Kad Zapad baci
Sivu sjenku na Istok
I onijeme ptice
Postane dalek govor
Hilandara i Studenice

Kad ruke ne mogu
U zagrljaj da se sklope
I mrze se oni
Koji istom riječju zovu Boga

Kad se pogaze
Sve pradjedovske duge
Gračanica veo žalosti
Stavi na lice

Tad utrnu
Sve riječi druge
Ostanu moćne i same
Riječi tuge

Nemojte, molim vas

Nemojte, molim vas, sramom i kamom
Krojiti vrijeme i Gračanici lice
Nemojte hladnom i snažnom šakom
Lediti prostore, krotiti poj ptice

Nemojte, molim vas, okivati riječi
Graditi Logosu gvozdeni hram
Nemojte čizmom gaziti nadanja
Na moj rod bacati strijele i sram

Nemojte, molim vas, tavniti svitanja
Otimati grudi majci i ženi
Nemojte, nek žive poljupci i pjesme
Nek žive oprosti i molitve u meni

Kamen

Kamen je mogućnost zatočene i
zaboravljene tajne

Tamo gdje je sve već odavno znano

Kamen je kazivanje ćutnjom
Da je pomrčina samo usnulo svjetlo,
Bogom dano

Kamen je pjesma tišini
Nadahnuta ljubavlju i slavjanskom dugom

Kamen je riječ trajanja
Zaćutala, pred živim Bogom, Jugovića tugom

Ranjeno vrijeme

Tamo gdje je riječ porodila vrijeme
Da budu zore ptice i vali
Da pojanja ne onijeme

Tamo gdje je luča zagrlila vrijeme
Da budu buđenja, susreti i Brezja
Da svitanja ne onijeme

Tamo gdje je suza oplodila vrijeme
Da budu skazi, zrenija i nade
Da trajanja ne onijeme

Tamo ću od bludi skriti
Moje ranjeno vrijeme
Samo da pjesme ne onijeme

Rastakanje

Korak, staza, čovjek
U jednu stopu svijet će stati
Brisaće vali puteve i stijenje
Trag i pjesma neće posustati

Izvor, more, čovjek
U jednu suzu kosmos će stati
Rastakaće se tokovi i kule
Kaplja i pjesma neće odustati

Trajanje, vrijeme, čovjek
U jedan trenut vječnost će stati
Trovaće ravnodušja jutra i ptice
Tihovanje i pjesma sve će okajati

Sačuvaj bože ljubav i tugu

Sanjači tmine i zlosti
oni što žive svojom mržnjom i tuđom
riječju

Opet "svoje jevanđelje" pišu našom krvlju
Spališe mi Brezje
Sledi mi se suza i u letu ptica
Al' mi u pogledu osta Gračanica
Na Molitvištu mi sagradiše crnu prugu
Al" sačuvaj mi Bože Gračanicu i tugu

Pljuvači na tuđe molitve i nade
Oni što u okove stavljaju i pjesme

Na slavjanskom ruhu pišu rugalice
Al' sačuvaj Bože slavjansku ljepotu
i lice

Lovci na zvijezde i na vječnost
Oni što ne znaju za ono što se ne smije
Vrte čovjeka i vrijeme u zapadnom krugu
Al' sačuvaj Bože čovjeku ljubav i tugu

Stid

Rumenilo zore, to je samo stid
Još neodraslog i neokaljanog dana
Za sva buduća i prošla
Laži, sužanjstva i umiranja

Zagrljaj budući

Kad potrošiš sjećanje i pjesme
I porobiš vrijeme na svom putu dugom
Zagrliću te prevareni svijete
Srpskim Oprostom i Jugovića Tugom

Višnja Kosović

Rođena je 1958. godine u Brezju, na Majevici u Republici Srpskoj. Profesor filozofije, psihologije i logike.

Objavljivala filozofske eseje, aforizme i poeziju. Prevodi sa njemačkog i starogrčkog.

Živi i radi u Herceg Novom.

// Projekat Rastko - Boka / Umjetnost //
[ Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]

© 2001-2003. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan dio ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.