NovostiPretragaO projektuMapa projektaKontaktPomocProjekat RastkoEnglish
Projekat RastkoStrip
TIA Janus

Slobodan Ivkov: 60 godina stripa u Srbiji

Istraživanju i novi putevi u stripu

  • Zoran Cvetković
  • Dragan Živančević
  • Rastko Ćirić
  • Saša Rakezić (Aleksandar Zograf)
  • Vladimir Stanić
  • Slobodan Milutinović - Adrenalin
  • Slobodan Miladinov
  • Bogoljub Arsenijević - Maki
  • Zlatko Ristić
  • Goran Tomić
  • Zvonko Blagojević
  • Slavoljub Vuković - Mali
  • Zoran Stefanović
  • Predrag Bačkonja
  • Tibor Bada (Bada Dada)
  • Jaroslav Supek
  • Branko Andrić - Andrla
  • Dobrosav - Bob Živković
  • Željko Bjelica
  • Goran Divac
  • Mladen Đurović
  • Sava Halugin
  • Petar Šadi
  • Leonid Pilipović
  • Nenad Ražnatović
  • Damir Pavić
  • Slavko Matković
  • Zoran Janjetov
  • Danilo Milošev - Wostok
  • Bogdan Jovanović - Boca
  • Veljko Nikolić - Nik
  • Milenko Mihajlović
  • Goran Dimić
  • Jugoslav Vlahović
  • Đorđe Milović
  • Nebojša Radosavljević
  • Mladen Belić
  • Robert Tili
  • Goran Divac
  • Vladimir Jerić i V. Živanović
  • "Aut"
  • "Spray" ili ("Jedite više supe")
  • O drugoj strip-komuni
  • Ovo poglavlje, uz "Budućnost stripa", smatram možda najvažnijim segmentom izložbe. Na manifestaciji povodom pedesetogodišnjice beogradskog stripa "Beogradski strip 1935-1985" autori Zdravko Zupan i Zoran Đukanović su već dovoljno iscrpno predstavili predratni beogradski strip koji se podudarao sa tadašnjim srpskim stripom, pošto se ova grafička disciplina van glavnog grada pre Drugog svetskog rata nije negovala. Što se tiče posleratnih autora, oni su obrađeni na izložbi jugoslovenske "devete umetnosti" sastavljenoj kao kompilacija stripa iz Srbije i Hrvatske, a viđenoj 1986. i u našem kulturnom centru u Parizu. Procesi istraživanja i traganja su tako daleko odmakli da su rezultati fascinantni i sadrže seme iz koga će, sasvim izvesno, u potonjem periodu iznići nešto veliko i značajno. Autori radova predstavljenih u poglavlju (još više i na izložbi) poseduju kako stara iskustva, nemalo znanje i faktografsku potkovanost iz sada već poluvekovne srpske tradicije modernog stripa, uz mnoštvo novih informacija i iskustava, tako i energiju za eksperimentisanje kojim se otvaraju novi putevi. Ne zavaravamo se, mnogi od njih će biti ćorsokaci ili staze toliko uske da njima može proći samo jedna osoba, ali neki individualni i grupni poduhvati i domeni obećavaju bogatu budućnost ove grafičke discipline u Srbiji.

    Teško je utvrditi i rezimirati rezultate šire etičke kvalifikacije njihovog pregnuća, ali nagoveštaji su takvi da su me doveli u dilemu treba li ovu sekciju nazvati još preciznije - refleksivnim stripom. Višeznačnost kaiša i tabli, zauzete radikalnije umetničke pozicije, neiskompleksiranost još uvek važećim pejorativnim kvalifikativima "strip" i "stripski" u našoj teoriji likovne i ne samo nje) umetnosti, samosvojnost, dovođenje u pitanje, ali i fiksiranje odnosa forme i sadržaja, poruke bez teksta, sve su to manifestacije nad kojima se mora zamisliti svaki gledalac neokoštalih pogleda na umetnost. Dakle, istražuje se forma, ali i sadržaj. U skladu sa tim, proporcije radova su nestandardizovane do anarhije. Dimenzije su čudne (tu je i možda najveći strip u Srbiji koji ima površinu oko 15 m), variraju se oblici tabli i kaiševa, upotreba didaskalija, ispituju tokovi naracije i poente... Fascinantno je koliko je sveprisutna blaga ironija nekog ko je prezren, neshvaćen, a u mnogim pogledima superioran. Generalno, naši autori stripa, zbog poremećenih odnosa na tržištu, nemaju potrebu da mnogo koketiraju sa čitaocem. Oni istražuju tok svesti, fragmentarno i globalno se njome bave, prave najslobodnije asocijacije, neopterećeni oslobađaju podsvest, lišavaju se frustracija i tegoba koje izdižu na opšti plan. Koriste kombinovane tehnike (kolaž, olovke, tuš, bela tempera, krejon, hemijska olovka, flomaster, tuš u boji i šta sve još ne...). Izvesno je da svaki strip ovde izložen zaslužuje poseban esej.

    Ovakvo bogatstvo ideja rezultat je verovatno zanimljive težnje da se, za razliku od zapadne kulture (koju, na primer, Japan toliko uspešno oponaša da se još jasnije vide njeni principi i stremljenja), u kojoj su pripadnici naučeni da teže da što više liče na uspešnog člana društva (dakle, da u oponašanju stila, izražavanja, oblačenja, i ophođenja budu što sličniji, ako ne baš isti) ovde svako želi da bude drugačiji jer smatra ponižavajućim oponašanje tuđeg modela uspeha. Jake liderske sklonosti, netrpeljivost i nekooperativnost čak na granici infantilnosti i iracionalnosti, karakteristične su osobine, ako je atribut "primitivne" preteška, onda recimo "nešto slabije razvijene" društvene zajednice i kulture. Težnja da se po svaku cenu, pa i na najgrublji način potisne ili čak eliminiše neko od konkurenata ko drugačije misli ili stvara, dostiže često patološke razmere i u društvu dovodi do neretkih zločina. Oni su učestaliji u sferi privrede, proizvodnje i trgovine, ali su najočigledniji u politici i sportu. Ponašanje kulturnih poslenika samo je bledi, i u suštini benigni, odraz ovakvih modela ponašanja društva i glavnih kretanja u njemu. Ergo, individualni umetnički rezultati i raznovrsnost kreativnih rukopisa kao posledica svega ovog mogu biti fascinantni. Valjalo bi tačno utvrditi motive, ali prije mi uverenje da je Dragan Živančević svoj hipertrofirani strip, najveću tablu koju sam ikada video, osmislio sasvim sam i realizovao iz inata. Malo je verovatno da se na ovom prostoru dogodi nešto slično nekontrolisanom stvaranju klonova najuspešnijeg američkog karikaturiste Pata Olifanta. Posle njegove pojave, u zapadnoj štampi došlo je do umnožavanja onih koji ga oponašaju i urednika koji samo takav pristup karikaturi poštuju i zahtevaju.

    Uticaj muzike posebno je, i još nedovoljno rasvetljena pojava. Velik broj autora su istaknuti muzičari. Branko Andrić - Andrla lider je sastava koji neguje eksperimentalnu muziku "Imperium of Jazz", Veljko Nikolić - Nik ima sličnu orijentaciju (učestvovao je u kreiranju muzike za pozorišne predstave, svirao afro-džez, bio jedan od dvojice muzičara projekta "Vizantija"...), Bane Kerac svira u grupi "Gerometal", Zoran Janjetov peva u grupi "Heroina", Rajko Milošević - Gera i Robert Tili poznati su "bluzeri" (prvi je u Beogradu svirao u "Strip blues band"-u, a u Barseloni u grupi "Custom blend", dok drugi nastupa kao "Lonesome Bob Tilly"), Leonid Pilipović takođe svira rok "Allegro", "Džukele"... Moglo bi se ovako nabrajati do u beskraj. Za mnoge ni ne znamo čime se sve uspešno bave. Sjajno!

    * * *

    Istraživanja u medijumu stripa sistematizovao bih samo ukratko tekstom ovog dela uvoda u poglavlje, a ne i pravljenjem podgrupa autora i ostvarenja unutar odeljka po nekim sličnim osobinama, jer su, za razliku od autora "klasičnog" stripa koji se i mogu podeliti po nekakvim "školama", umetnici iz ove grupe manje-više individualci. Originalni su u najvećoj mogućoj meri. Zbog toga ćemo svakome ponaosob posvetiti u proseku više teksta nego stvaraocima iz ostalih segmenata izložbe.

    Dakle, istraživanja ću ovde grupisati samo po jednom kriterijumu, po stepenu kooperativnosti sa kolegama u poslu na:

    • individualne i
    • kolektivne doprinose razvoju medijuma.

    Grupe sam razvrstao po načinu na koji ostvaruju svoje ideje (za svaku podgrupu naveo sam kao primer jedan projekat; za više ilustracija nema prostora) na:

    • tematski objedinjene monoprojektne homogene (vremenski limitirane),
    • tematski objedinjene monoprojektne sukcesivne (vremenski delimično limitirane),
    • tematski objedinjene poliprojektne sukcesivne (vremenski nelimitirane).

    Kao što vidimo, tema je ta koja objedinjuje delatnike. Za prvu podgrupu kao primer sam naveo plakat Pokreta za mir iz Pančeva, za drugi projekat strip-grupe "Beogradski krug 2" (teorijski bezgraničan strip, ali praktično limitiran banalnim ograničenjem: raspoloženjem autora za improvizaciju) koji se nastavlja i za sada ne završava, a za treću sam izabrao sukcesivne sesije beogradske strip-komune (svake godine druga tema, sadrži više nezavisnih autorskih tabloa, ali često i zajedničkih projekata). O svakom konceptu će nešto kasnije biti više govora. Kolektivni doprinosi bi se po stepenu homogenosti pristupa idejama mogli izdeliti na; potpuno jedinstvene, delimično jedinstvene, zasebne, samo tematski vezane, potpuno zasebne (vezane načinom života ili zajedničkim boravkom na, ili u određenom prostoru), ali kao što rekoh ne osećam za tim naročitu potrebu.

    * * *

    Fizički dominantan projekat na ovoj postavci je ostvarenje Dragana Živančevića. Sve do zaključenja kataloga nismo našli valjani način kako da ga reprodukujemo, a autor nije poslao fotografiju dela (zbog specifičnih problema jedva smo ga i fizički premestili iz Novog Sada u Suboticu), ap smo do neke bolje prilike odustali od ovog nauma. Njegove dimenzije (3,2 x 4,3 m) sugerišu veličinu problema. No, zato smo u katalog uvrstili drugi rad, po dimenzijama za štampu prihvatljiviji, takođe jednotabloidnu "Legendu". Iako neuporedivo manji, na podjednako dobar način ilustruje Živančevićev odnos prema medijumu. Autor dovodi definiciju stripa i njegovu etabliranu formu do paradoksa, ne samo postavljajući nam pitanja ("Šta je to tabla?", "Šta dobijamo uvećanjem ili umanjenjem?", "Šta je to i kakva je uloga poente i treba li da je bude?", "Šta je glavni, a šta sporedni tok radnje i koji je važniji?" i slična) na koja smo do kontakta sa njim mislili da su raščišćena, da su konvencije i nešto što se podrazumeva (ergo, da su to stvari o kojima se ne raspravlja), već i sugeriše odgovore saopštavajući nam svoje predloge, dakle viđenje problema, razumljivim jezikom stripa. I što je najvažnije, to čini sa puno duha. On koristi i samu formu da bi napravio geg. Iako prosečni posmatrač to u "Legendi" ne može da primeti (a ne može ni da mu se i na tom nivou površnog iščitavanja ona i u narativnom i u vizuelnom smislu bar malo ne dopadne), umetnik se igra konvencijama ove grafičke discipline i podmeće nam rad za koji tek na drugi pogled ustanovljavamo da nije strip u užem smislu. Da bi se neko ovako superiorno poigrao, on mora i u potpunosti da poznaje jezik i izražajna sredstva "devete umetnosti". Rastko Ćirić se vraća korenima. Vertikalan kaiš koristili su inostrani autori ustanovljujući medijum tokom prošlog veka. Skrećem pažnju na samo jedan egzemplar: naslovna stranica engleskog lista "Comic Cuts" nije se mogla zamisliti bez vertikalnog kaiša stripa, uglavnom gega bez teksta. Na primer, broj 1 iz maja 1890. imao je naslovnjak koji je u potpunosti bio ispunjen stripovima i karikaturama. Jedan deo prostora zauzimali su, iz izdanja u izdanje, vertikalni stripovi (levi deo ove naslovne stranice posvećen je stripu "The Strong Man Fraud"). Vertikalni kaiševi su po zastupljenosti bili gotovo ravnopravni sa horizontalnim (videti George Perry & Alan Aldridge "The Penguin Book of Comics", "Penguin Books" Ltd., Velika Britanija, 1971, str. 55-91). Ko zna koji razlozi su doveli do potiskivanja ove forme, ali činjenica je da je ona, sem u retkim prilikama, pogotovo kod nas, malo korišćena. Izuzetak su bili do pre nekoliko godina u reviji "Osmica" sve do njenog gašenja štampana erotska ostvarenja Toše Borkovića "Globusi" ("Goli & bosi"). Moguće da je Ćiriću ovaj oblik blizak i zbog njegovog rada na animaciji. Kaiševi zaista pomalo podsećaju na filmsku traku. On se formom stripa poigrava još na jedan način: ne samo da varira tip vizuelnog, već i tekstualnog kazivanja. Promišljajući kroz deset vertikalnih kaiševa temu Vavilonske kule, autor u svojim radovima varira i sam njen naziv. Ideja koncepta i pouka su suptilni, nenametljivi, ali i veoma snažni. Obratimo li pažnju samno na tekst unutar kadrova, lako nam može promaći jedna činjenica: ma koliko razmišljali o Vavilonskoj kuli i ma iz kog ugla ili kojim povodom o njoj parcijalno raspravljali i doticali je sa, njena prava priroda nam izmiče. Naime, ni jedan od kaiševa ne nosi njen pravi naziv "Vavilonska kula". Svi akteri koji se njome bave su u stvari - promašili temu. O materijalizovanim snoviđenjima Saše Rakezića ne treba posebno govoriti, o njima je već mnogo toga napisano. Kao i kod Ćirića, variranje mitskog motiva prisutno je i kod Vladimira Stanića. Samo, on je eksplicitniji. Naziv "Šizif" je jasna asocijacija na Sizifa, a ironija se ne zadržava samo na nivou naziva koji je nepromenljiv na svim tablama. Na desetine stranica "Šizifa" svojevrstan su katalog ideja koje su se vekovima varirale u ogledanju najraznovrsnijih umnih ljudi sa ovim moćnim mitom. Slobodan Milutinović - Adrenalin je, prvenstveno zahvaljujući Milenku Mihajloviću, sa svojim neobičnim radovima dospeo u javnost. Na žalost, zbog njihove nekomercijalnosti nije u noj i češće prisutan. Iako Slobodan Miladinov, kao i Tibor Bada, Veljko Nikolić, Slavko Matković, Robert Tili i Zlatko Ristić koristi kolaž, ta tehnika ipak nije previše česta kod naših stvaralaca stripa. Miladinov se od ostalih izdvaja po tome što je kod njega udeo crtanog u odnosu na lepljene isečke i tuđe reprodukcije najveći. Preciznije, on uopšte ne koristi već štampane materijale. Tu je u postupku ponajviše sličan Tiboru Badi, ali Bada svoje table unapred manje-više osmisli, pa i njihove buduće fragmente crta sa određenim planom. Table su sastavljene doslovno od njegovih skica, odnosno od fragmenata svesti autora aktivirane u pojedinim momentima verovatno različitim uzrocima, a sa sličnim posledicama, iako umetnik očigledno nije uvek bio i jednakog raspoloženja. Krokiji i skice su tušem, olovkom i belom temperom rađene u svega nekoliko trenutaka na različitim vrstama hartije, već koja se u tom trenutka stvaraocu našla pod rukom. Naknadno, verovatno u momentima kada je ratio nadvladao impuls, fragmenti su ujedinjavani u table. Sličan postupak, ali sa manje racionalnog udela očigledan je kod Damira Pavića. Volja i sposobnost za komponovanje tabli kod Pavića je toliko mala da taj posao po njegovim idejama obavljaju drugi (Damir Šmit). On je autentičan i originalan autor utoliko što iskreno i u potpunosti sve aspekte svog života prilagođava onome u šta veruje, a odan je pank-kulturi. O ispravnosti orijentacije neka sude drugi. Na ovom mestu samo ćemo izraziti žaljenje što će Pavić po svemu sudeći za umetnost stripa zauvek ostati samo neiskorišćen potencijal. Većina njegovih originala nepovratno je izgubljena, a on je, u figurativnom smislu, podlegao propratnim fenomenima koji dotiču poklonike pank-kulture. U svakom slučaju, iz ma i najmanje linije koju je iznedrio ovaj unikum očigledno je da i dušom i srcem pripada panku. Da nije ljudi kao Šmit, ko zna za koliko sjajnih stripova bismo danas ostali siromašniji. Konfliktna i buntovna priroda Bogoljuba Arsenijevića izvire iz njegovih radova, potpuno oslobođenih figuracije, a sa svega malo volumena (u stripovskom značenju ove kategorije). Slavoljub Vuković se, miksujući sladunjav crtež blizak pedagoškoj ilustraciji i jednostavne rimovane stihove na granici infantilnosti, podsmeva važećim uprošćenim i zašećerenim građanskim vaspitnim normama. Iako se njegov "Pas i čovek" diskretno bavi pseudoedukativnim ophođenjem sa decom, on obraduje i etički problem odnosa prema materijalnim dobrima. Zoran Stefanović i Goran Dimić (videti njegov rad u odeljku "Bivši studenti i omladinci") na sličan (slikarski) način koriste strip. Zbog redukovanih mogućnosti crno-bele reprodukcije, objektivan utisak o njihovoj srodnosti steći će samo posetioci izložbe kada razgledaju i uporede originale. Predrag Bačkonja od svoje naizgled dekomponovane table maestralnim korišćenjem samo jedne onomatopeje, tobožnjeg zvuka, drži strip kompaktnim i čini ga zbog toga i jedinstvenim u ovoj postavci. Jaroslav Supek i Branko Andrić su konceptualisti i strip koriste spontano, prema potrebi, ali i sa izvanrednim poznavanjem ovog izražajnog sredstva. Bob Živković je autor koji, iako nikada naročito i isključivo nije bio vezan za institucionalnu omladinsku štampu tipičan je primer crtača stripova koji je, neshvaćen, prešao u dizajnere. I pored toga što je počeo kao strip-autor, što ovaj zanat drži u malom prstu, što je za svoj opus dobijao nagrade na konkursima, što mu je pristup najbliži "komercijalnom", što je komunikativan sa čitaocem i ko zna zbog čega što mu još ide u prilog, nikada ni od jednog specijalizovanog izdavača stripova nije angažovan. Neobjavljeni opus mu je impresivan, a u istraživanju medijuma daleko je odmakao i ostavio dubokog traga. Na njegovom primeru budući istoričari stripa veoma lako će shvatiti, ponekad loše artikulisanu i suspregnutu, ogorčenost savremenih autora koji postoji prema moćnim izdavačima. Goran Divac eksperimentiše sa tehnikama, formatom (najmanji kaiš na izložbi je njegov) i kompozicijom table. Sasvim originalan stil i tehnika rada Mladena Đurovića, ustanovljeni još na prvoj tabli objavljenoj u Beogradu (na jugoslovenskom konkursu lista "Mladost" 1979. za nju je osvojio i prvu nagradu), do danas su u osnovi ostali isti. Doprinos je medijumu, pogotovu sintezi savremene karikature i stripa, dao Đurović odista je velik. Petar Šadi i Sava Halugin su likovni umetnici klasične provenijencije. U svom opusu su se, između mnogobrojnih ostalih izražajnih sredstava, dotakli i stripa. Stoga je već njihovo bavljenje medijumom osveženje i, samo po sebi, dovodi do nekonvencionalnih i originalnih rešenja, te otvara nove puteve. Nadamo se da će oni biti podsticajni njihovim kolegama. Iz biografije nedavno preminulog umetnika Slavka Matkovića jasno je koliko je strip njemu značio i koliko je on značio stripu. Ukratko, i on je otvorio jedan novi put medijumu. O Zoranu Janjetovu je mnogo kod nas pisano. Na naš prostor je, potpuno na isti način i podjednaki kvalitet kakav je postignut u zemljama sa najrazvijenijim strip-kulturom uveo revolucionarni "mebijusovski" pristup ovoj kreaciji.

    Cela Mebijusova "škola" biće naknadno okarakterisana kao stripski doprinos postmodernizmu u primenjenim umetnostima. Danilo Milošev - Wostok je uz Zografa vodeći domaći autor andergraund stripova, ali stvari nisu baš sasvim jednostavne. Element nadrealnog, a posebno tamni tonovi kod naših stvaralaca su mnogo prisutniji na tablama nego u stripovima američkih kolega. Radove Željka Bjelice prvi put sam zapazio na zajedničkom konkursu "Vidika" i "Yu strip magazina" 1984. Jedno njegovo ostvarenje, "Nokaut", publikovana je u propratnoj publikaciji a rezultatima takmičenja 1985. Potpuno nezavisno od kolege iz Zagreba Danijela Žeželja, likovnog umetnika sličnog senzibiliteta, koji je od boksa napravio svoju opsesiju i došao do sličnih rešenja, Bjelica se ovog sporta dotakao samo u jednom od pokušaja da se bez reči komentara, samo vizuelnim sredstvima, dotakne smrti i prolaska iz jednog sveta u drugi uz praćenje tog procesa od strane stilizovanih i hladnih mehaničkih instrumenata i merača. Postavši urednik za strip u "Mladosti", pismeno sam se obratio autoru sa željom da predstavim njegov rad. Moj odlazak u vojsku, promena sastava redakcije i gašenje lista, sprečili su me da na pravi način upoznam javnost sa ovim izvanrednim i originalnim stvaraocem. On se teme smrti poduhvata na najraznovrsnije načine. Sprave su tu da registruju promene stanja organizma. Rezultati su fascinantni i nadam se da će poštovaoci stripa kad-tad imati priliku da sagledaju u celini opus ovog bezrezervno samosvojnog kreatora. Leonid Pilipović je eksperimentisao još dok je počinjao svoj opus u getu subotičke omladinske i andergraund štampe, a to čini i danas, za vreme studija . Skice i odgovarajuće stripove videli smo u proleće 1994. na samostalnoj izložbi u beogradskom Domu omladine. Nenad Ražnatović, takođe Subotičanin, istraživao je u medijume (jezik, neverbalne komunikacija, granice kadra...) samo u vreme studija na Fakultetu primenjenih umetnosti. Danas mu stalno zaposlenje onemogućava kontinuitet u radu. O Bogdanu Jovanoviću je već pisano na nekoliko mesta u katalogu. Prvi put sam njegove specifične figure video u novogodišnjem broju "Studenta" krajem 1979. Jedan od tehničkih urednika lista "Komunist", u kome je Jovanović kao ilustrator godinama sarađivao, te likove je nazvao "marionetama" i pismeno se, kao revnostan sluga Partije, a da to ama baš niko nije od njega tražio, ogradio od ideje(koju je naslutio i verovatno od straha zbog posledica na radnu biografiju povremenog boravka u istoj prostoriji sa Jovanovićem noćima nije mogao da spava) kako neko manipuliše našim radnim narodom koju kroz glasilo SKJ protura ovaj umetnik. Likovi su godinama evoluirali, uprošćavali se, eliminisana je linijska pozadina eksterijera i enterijera a polako su kadrove uvođene crne površine, ali izrazi njihovih lica, gestovi i odnos prema okruženju, ostali su isti: uzdržani, pomalo slični, sa izvesnom dozom poze... Iako se stripom nije bavio u meri u kojoj ilustracijom i karikaturom, sa svojih pedesetak tabli izvanredno je obogatio kulturu ovog oblika vizuelne komunikacije. Milenko Mihajlović je takođe unikum. Otvorenost, surovost, ekspresivnost, eksplicitnost i neuvijenost u otrovnom pričanju priča sa ovog prostora, a i šire, doslovno bez ikakvih kočnica, zazora ili milosti, doprineli su tome da naš strip pre i posle ulaska Mihajlovića na njegov teren više nije isti. Sličan udar na francuski strip učinili su njegovi uzori Rajzer i Volinski, ali on ih je u mnogo čemu nadmašio. Jugoslav Vlahović, ponikao u nekonvencionalnoj "hipijevskoj" i "posthipijevskoj" kulturi istraživanja u medijumu je vrlo spontano, i na najraznovrsnije načine. Kad su ilustracije (često) rešavane stripovski, rezultati su gotovo po pravilu bili antologijski. Đorđe Milović je autor koji je, delujući iz senke i objavljujući u malotiražnim i omladinskim glasilima, uneo osobenu početku u naš strip. Njegova dela svedoče o tome da i romantika može biti proboj u medijumu u kome je većina građanskih vrednosti neretko okrenuta naopako. Neoromantizam i urbana kultura kojima su prožeti stripovi, na pravi način biće sagledani i procenjeni tek onda kada se budu objavili albumi sa više njegovih stripova na jednom mestu. O Nebojši Radosavljeviću i Mladenu Beliću danas se mnogo ne zna, iako su u tržišno orijentisanoj omladinskoj štampi, uglavnom "Politikinoj", pre decenija i više, ostavili značajan trag i dela koja su kvalitetom odudarala od ostalih radova tipičnih za nju. Miroslav Zeljug je, za vreme i posle napornih poslova grafičkog dizajnera omladinske štampe (videti odeljak "Bivši studenti i omladinci"), rasterećen, pravio skice i table čiji su rezultati fascinantni, ali, prvenstveno zahvaljujući inertnosti autora, nepoznati široj javnosti. Vladimir Stankovski, izuzetna pojava, eksperimentiše od kada se počeo baviti ovim poslom. Priloženi kaiš ironično se bavi temom prožimanja dva medijuma, filma i stripa. Na konkursu "Mladosti" 1989. na tabu koja je suočavala muziku i strip osvojio je nagradu magazina "Pop-Rock". Jerić i Živanović, opet, obrađuju odnos stripa i fotografije.

    U toku 1994. nastao je zajednički projekat "Aut" iza koga je stajao Pokret za mir iz Pančeva. Iako na krajnjem štampanom proizvodu piše da je to "zidni strip magazin", već na prvi pogled je jasno kako je ovo određenje samo običan eufemizam. Očigledno je u pitanju plakat i to politički, tim pre što se zna ko je njegov izdavač. ovakva zamagljivanja i fina ironija tipični su za grad u kome legalno postoji i politička partija "švejkovskog" naziva. Liga za umereni napredak. Posle stanke POP (Partija običnih pijanaca) Bore Đorđevića - Čorbe i "Ježeve" Jebene stranke, ovo je treća politička grupacija koja unosi malo vedrine u ovdašnji sumorni stranački život. Elem, Danilo Milošev - Wostok je i ovom prilikom, pored svog rada izvedenog sada u već svima lako prepoznatljivom ironičnom stilu, u projekat uključio i sjajan kolaž crteža svoje ćerke Lole, od strane oca uobličenih u formi kaiša. Zograf (Saša Rakezić) je priloži svoj strip posvećen agresivnosti televizije, a manje poznati Nandor Ljubanović - Kiklop vrši duhovito poređenje Nas i Njih. Sve je "zasolio" Bojan Redžić sa asociranjem na Maltusovu teoriju o uzrocima ratova. Eksperiment je važan i zbog svoje formalne (potreba stripa na plakatu) i suštinske strane (grupni politički angažman na određenoj temi). Bilo bi sjajno i za strip u Srbiji, a ne samo za borbu za mir, kada bi bio obnarodovan još koji njihov plakatirani projekat. Zna se da je jedan magazin, osim rednog broja impresuma, rubrika i ostalog što ga čini onim što jeste, mora da ima nekakav ritam izlaženja. Valjalo bi da se oglase još koji put ako ni zbog čega drugog, a ono zarad onog poznatog TV-izveštača sa fronta koji je, u jeku rata, obaveštavao našu javnost kako su se čas ovi, čas oni oglašavali kojekakvim oružjima (minobacačima, haubicama itd.), pa je u svojoj otupelosti, na opšte zgražanje poklonika mira, sasvim ozbiljno jednom prilikom javio kako se "neprijatelj" oglašava nagaznim minama". Drugi iz trija ovde predstavljenih kolektivnih traganja za novim putevima u "devetoj umetnosti" je "Spray" strip-grupe "Beogradski krug 2". Na veoma zanimljivim, inspirativnim i kreativnim neformalnim sastancima u hotelu "Mažestik" početkom osamdesetih došlo se do dva projekta. Prvi, katalog radova članova grupe, iako najavljen u "Yu stripu", nikada, pomalo zbog inertnosti članova, a pomalo zbog uvek problematičnog samofinansiranja projekta i podele troškova između učesnika, nije materijalizovan. Preciznije, knjiga nije umnožena iako su tehnička priprema, maketa i kliše postojali. Druga inicijativa je na našim prostorima bila originalna, ali u svemu već poznata. Naime, koncept se sastojao u tome da jedan autor nacrta prvi nastavak (tablu) dela sa "otvorenim" krajem. Naredni bi potpuno samoinicijativno nastavio drugi crtač, takođe ostavio mogućnost za nadovezivanje, pa bi se išlo dalje. Ideja je, kao i mnoge druge, prihvaćena, prvu polutablu kreirao je potpisnik ovih redova, nastavio je Zoran Janjetov, koji je, oduševljen "otkačenim" konceptom, uradio još jedan, jedanaesti nastavak koji je usledio posle desetog, tabla Željka Paheka. I Dragan Bosnić je nacrtao dve horizontalne table, četvrtu i trinaestu. Pored ove četvorice, angažovali su se i Dragan Savić, Bojan M. Đukić, Askanio Popović, Slavko Vukasović, Milan Ilić - Laki i Dušan Reljić. Kolege i ljubitelji medijuma nikada neće prežaliti to što Rajko Milošević - Gera nije uradio svoj segment. On danas živi u Španiji, pa je sve manje verovatnoće da će ikada realizovati započeto. U ovakvim projektima limitirajući faktor je broj tabli. Fizički ih je ponekad problematično prenositi od autora do autora, a svaki put se uvećava verovatnoća da im se nešto uz put dogodi. U "Spray"-u su ne samo intuitivno još 1980. korišćeni postupci (ironija, sarkazam, citat, eklekticizam, parafraza...) koje će teoretičari tek naknadno odrediti kao preovlađujuće za određivanje i prepoznavanje jedne kreacije ere postmodernizma, već su i simulacijama pomenutih psiholoških stanja aktera, vulgarnostima, naglim ometanjem uzročno-posledičnih niti radnje, te prekidanjem i iznenadnim somnabulnim uspostavljanjem najčudnijih kauzalnih veza u najneobičnijim mizanscenima, razbijani važeći tabui i malograđanske konvencije tipične za savremeni komercijalni strip. Neki od autora-klasičara u "Spray"-u su sasvim dali duši na volju. Usput, projekat je sjajan primer koji ilustruje pojavu u stripovima kada sporedni likovi izbijaju u prvi plan (buba sa prve stranice biva zgažena već na drugoj, a kao glavni akter se iznenada pojavljuje nekakav hipertrofirani crv u polucilindru).

    Zajednički boravak (rad, obroci, noćenja u istom prostoru) u ateljeu Bogdana Jovanovića na Starom sajmištu u okviru strip-komune, treći je oblik kolektivnog stvaranja koji ovde želimo da zabeležimo. On je omogućio neposrednije nadovezivanje ideja i isprepletanost individualnih misaonih procesa koji su doveli do fascinantnih rezultata. Na žalost, prva komuna je održana uoči početka građanskog rata u Jugoslaviji, tako da je kontinuitet komune onemogućen. Tek kakvim-takvim smirivanjem situacije održano je drugo okupljanje. Na prvom su gostovali i autori iz Zagreba, ali pošto su vremenom neki od njih postali ekstremni nacionalisti, pa čak i ratni huškači, a putne komunikacije više nisu funkcionisale normalno, sastav drugog je nužno bio izmenjen. Verujemo da će se stvari u budućnosti popraviti na bolje. Ideja za prvu Komunu nastala je spontano na vinkovačkom Salonu stripa 1988. U prijatnoj atmosferi posle poslednjeg ručka razgovaralo se o tome da ovakve skupove treba organizovati češće (od prethodnog Salona 1986. proteklo je dve godine), ali sa drugačijim povodima, možda kreativnijim i možda u užem sastavu; nešto kao rad po sekcijama između dva Salona. Bogdan Jovanović, koji je prvi put lično učestvovao u radu ovog jugoslovenskog skupa, ponudio se kao domaćin i stavio na raspolaganje svoj atelje u jednom od prijatnijih delova Beograda, maloj zelenoj oazi između urbanizovanog Centra i Novog Beograda. Mesto na Starom sajmištu tako je bilo određeno, nedostajali su "samo" povod, termin i tema. "Mladost", list Saveza socijalističke omladine Jugoslavije je priličan deo svog prostora posvećivao "devetoj umetnosti" (videti poglavlje "Bivši studenti i omladinci"), a potpisnik ovog teksta je bio saradnik i urednik za strip. Pokušao sam da oživim specijalizovane konkurse po kojima je glasilo bilo poznato krajem sedamdesetih (1978, 1979. i 1980.). Prvi sam organizovao 1988, drugi 1989. Posle prvog, početkom 1989. uspeo sam da, uz pomoć Dejana Đurovića, grafičkog dizajnera lista, isposlujem specijalan broj "Mladosti" sa najuspelijim radovima, ali najzanimljivija dela iz 1989. ostala su rasuta i štampana samo u tekućim redovnim brojevima, sve do gašenja izdanja početkom 1990. Elem, posle tih obnovljenih konkursa organizovane su i izložbe. Datum otvaranja se poklapao sa (navodnim) datumom rođenja Josipa Broza Tita (datum je bio lažan, kao i uverljivost povoda; predsednik Tito je bio mrtav deset godina) 25. majem koji je proglašen Danom mladosti jugoslovenske omladine. Zanimljivo je da je u goste iz Zagreba stigao, kao i prethodne godine kada je bio prvonagrađeni autor Dušan Gačić, a pridružio mu e, pošto se zatekao u Vinkovcima Krešimir Zimonić. Posle otvaranja, desetak autora se uputilo u atelje i, po unapred određenoj temi, pozabavilo se "Malim Nemom", jednim od najvažnijih stripova u istoriji ove delatnosti. Te godine svetsko tržište je bilo zapljusnuto reprintima dela Vinzora Mek Keja, uglavnom sabranim u knjige. "Poplava" posle decenijama zapostavljanja "Nema" verovatno je bila uzrokovana banalnim razlogom - poništavanjem autorskih prava. Naime, po međunarodnom pravu pet decenija posle smrti umetnika, naslednici više nemaju prava na materijalnu nadoknadu za preštampavanje dela pokojnika. Izdavači su se utrkivali, a kod nas gotovo nikakvog odjeka svega toga nije bilo. Najimpresivnija su bila nemačka i američka izdanja sabranog "Malog Nema" u koloru. Jedan tom je posedovao Vlada Vesović i stavio nam ga na raspolaganje, dok je Bojan Đukić priložio fotokopirani uvodni tekst jedne ranije monografije. Svaki autor je realizovao po nekoliko tabli, a najproduktivniji je bio domaćin Bogdan Jovanović. Poneke table, kao na primer "Sanjao sam noćas da te Nemo im'o" bile su plod zajedničkog rada. Svaki crtač bi kreirao po jedan kadar, a njegov redosled nije bio određen samo klasičnom numeracijom, već i brojem krajnjih tačaka, odnosno uglova geometrijskih likova koji su se pojavljivali u njemu. Tako je prvo prizor polje sadržavalo samo po jednu tačku, drugo mnoštvo crtica sa po dve tačke, treće trouglove, četvrto kvadrate, peto petokrake, a šesto šestougaonike. Sličnih igara, eksperimenata i sitnih inovacija bilo je mnogo. Do 1989. TV Beograd je posedovala samo prvi i drugi program. Te godine uveden je alternativni eksperimentalni TV-studio "OK" ("Omladinski kanal") koji je emitovan iz Doma omladine i koji je bio nezavisan od TV Beograda. Urednici su vapili za manifestacijama kao što je bila Komuna i stoga su ovu sesiju na dostojan način propratili na svom programu. Postoji delimičan video zapis jedne takve TV-emisije, kada je novinar Filip Mladenović pošao na Sajmište da snimi reportažu o umetničkoj koloniji. Domaćin je naknadno uspeo da organizuje izložbu svih četrdesetak tabloa u Novom Sadu. Druga Komuna sazvana je 1994. i od sada će, nadamo se, biti održavana svake godine. Ovogodišnja tema imala je ironičan odnos prema prazniku Danu mladosti koji je decenijama obeležavan na socrealistički način, pa je posredno bio deo okoštalog, birokratskog sistema koji je, potiskivanjem istorijskih činjenica i nedemokratskim prigušivanjem upozoravajućih i disonantnih tonova, doveo, posle demokratizovanja društvenih odnosa i popuštanja stega političke discipline totalitarnog sistema, ovaj deo Balkana tu gde jeste. Ko zna šta će biti tema naredne godine. Kao što sam pokazao, mogućnost i prostor za individualnu i grupnu kreaciju u stripu su ogromne i sasvim malo iskorišćene.

     

    Zoran Cvetković

    Novi Sad, 6. aprila 1972.

     

    Dragan Živančević

    Beograd, 8. marta 1967,.

    Živi u Novom Sadu, a bavi se slikarstvom i scenografijom. Završio je Srednju školu za dizajn "Bogdan Šuput" (odsek grafika). Diplomirao slikarstvo na novosadskoj Akademiji umetnosti 1992. radom "Fresko-strip". Objavljivao u listu "Mladost" (br. 78 od 16. januara 1989. sadrži čak dve njegove table: str. 13 i 46). U vreme osnivanja strip-grupa u Jugoslaviji ("Novi kvadrati" iz Zagreba, "Beogradski krug 2"...) u Novom Sadu okuplja grupu ironičnog naziva "Nowyszadskyromboyd". Član je UPIDIV-a, Udruženja strip crtača iz Frankfurta na Majni i grupe Led Art. Samostalno je izlagao 2 puta, a grupno u zemlji i inostranstvu više puta. Osnovao je agenciju za grafički dizajn "Alef Art".

     

    Rastko Ćirić

    Beograd, 24. maja 1955.

    1970-1974 Gimnazija, Beograd. 1974-1979 Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd, Katedra grafike. 1979-1982 Poslediplomske studije, Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd, tema: "Ilustracija i animacija". Član je ULUPUDS ASIFA (Međunarodno udruženje za animaciju). Od 1991. predaje kao spoljni saradnik na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, Katedra grafike. Od marta 1994. godine vanredni profesor za predmet ilustracija, odsek Grafika knjige.

    Bavi se grafikom, primenjenom grafikom, animacijom, imao 15 samostalnih i preko 80 grupnih izložbi. Živi u Beogradu. Objavljivao u "Književnoj reči" (1985), "Dangi", "Politikinom zabavniku", "NIN"-u,. Suosnivač sa Rankom Munitićem i Verom Vlajić: AAA - Avalin Atelje Animacija, pri Avala filmu, Beograd (1988)

    Animirani filmovi:
    "Odlazi cirkus" (1982), "Stop" (1983), "Nije važno pobediti" (1984), "Tango Ragtime" (1985), "Lalilonska kula" (1988), "Ale i bauci", "Prtko" (1993), "Član br. 7" i preko 50 komercijalnih i namenskih animacija.

      Nagrade za animaciju:
    • Nagrada na II festivalu studentskih animiranih filmova, Minhen - 1982. ("Stop").
    • Nagrada žirija na svetskom festivalu Zagreb '88 ("Lalilonska kula")
    • Nagrada žirija na svetskom festivalu Ottawa '88 ("Lalilonska kula")
    • Diploma na Bienalu ilustracije Bratislava - 1989, ("Lalilonska kula")
    • Velika zlatna medalja na beogradskom martovskom festivalu - 1989 ("Ale i bauci")
    • Nagrada za crtež na Jugoslovenskom festivalu animiranog filma, Titograd, 1989 ("Ale i bauci")
    • Velika zlatna medalja na beogradskom martovskom festivalu 1989 ("Prtko")
    • "Srebrni bor" na festivalu ekološkog filma, Zlatibor - 1993, ("Prtko")
    • Diploma na Bienalu ilustracije Bratislava - 1993, ("Prtko")
      NAGRADE ZA PRIMENJENU GRAFIKU:
    • 1982, Zlatno pero Beograda, Nagrada "D.S. Sip" za ilustraciju
    • 1983, 15 majska izložba ULUPUDS-a, Plaketa ULUPUDS-a za ilustraciju
    • 1987, Oktobarski salon, nagrada za grafički dizajn/kolaž
    • 1986, 1988, Plaketa ULUPUDS-a za stvaralačke rezultate
    • 1989, Zlatno pero Beograda, Nagrada Politikinog zabavnika za ilustraciju
    • 1989, Velika nagrda za primenjenu umetnost Srbije
    • 1992, Međunarodno Zlatno pero, plaketa

     

    Saša Rakezić (Aleksandar Zograf)

    Pančevo, 7. avgusta 1963.

    Živi u Pančevu. Veoma rano počeo je da izdaje fanzine u svom aranžmanu ("Iznad" i "Kreten"). Od 1986. objavljuje stripove u "NON"-u, "Ritmu", "Mladosti", "Rock"-u, "Aletei", "Petici", "Borbi", "Književnoj reči", "Dnevniku", New Moment"-u... Poslednjih godina veoma je prisutan u inostranim časopisima ("The Comics Journal", "Buzzard", "Tantalizing Stories", "Weirdo", "Ruh-Roh" i "REflex" iz SAD, "Comix Compendium" iz Kanade, "La Piuvre" iz Francuske...), a autorska strip-sveska "Life Under Sanctions" mu je objavljena u izdanju "Fantagraphics Books" (SAD, Kalifornija). Izlagao je tokom 1994. na nekim inostranim salonima stripa (strip-konferencijama): "Expocomics '94" (Italija, Bari, mart), "Salo International del Comic" (Španija, Barselona, maj) i "Caption '94" (Velika Britanija, Oksford, jul). Pored neposredne kreacije, bavi se i teorijom stripa, animiranog filma i još nekih alternativnih medijuma.

     

    Vladimir Stanić

    Osijek, 20. februar 1947.

    Gimnaziju završio u Beogradu. Apsolvent na grupi za Italijanski jezik i književnost Filološkog fakulteta. Po zanimanju je animator na crtanom filmu. Između ostalih projekata, sarađivao je na koprodukciji "Mali leteći medvedići". Autor je jednog profesionalnog crtanog filma. Karikature je objavljivao u "Veselom svetu" i "Tempu", a stripove u "Frontu". Po strip-seriji "Šizif" nastalo je i istoimeno autorsko animirano delo. Izlagao je na Jugoslovenskom festivalu humora u Budvi, imao je samostalnu izložbu portret-karikatura na velemajstorskom šahovskom turniru u Staroj Pazovi, te izlagao stripove na velikoj izložbi na Beogradskom sajmu u okviru "Zimskih čarolija" krajem osamdesetih i na izložbi najuspešnijih stripova sa konkursa "Mladost" 1990. Živi u Beogradu.

     

    Slobodan Milutinović - Adrenalin

    Beograd, 1959.

    Živi u Beogradu. Završio je srednju dizajnersku školu. Studirao istoriju umetnosti. Pod pseudonimom Adrenalin objavljuje od 1986. u "Studentu" za vreme mandata grafičkog urednika Milenka Mihajlovića. Potonja ostvarenja publikovao je u "Mladosti" i "Patku". Jedan rad i zabeleška o autoru ostali su u listu "Mladost" broj 55 od 30. novembra 1987.

     

    Slobodan Miladinov

    Beograd, 1968.

    Živi u Beogradu. Objavljivao u "NON"-u i "Mladosti" (videti broj 29, od 24. novembra 1986)

     

    Bogoljub Arsenijević - Maki

    Valjevo, 1955.

    Živi i radi u Valjevu. Napustio osnovnu školu. Vanredno završio srednju. Pet godina obavljao fizičke poslove u preseraju fabrike peći "Elind". Napustio posao 1983. i počeo da se bavi likovnim umetnostima. Od grada dobio atelje u atomskom skloništu. Ni to ga nije dovoljno izolovalo. Zbog izrugivanja predsednika Srbije svojom skulpturom 1992. godine privođen i osuđivan. Ilustrovao je dve knjige poezije i tridesetak dečijih izdanja. Jedno vreme je bio odgovoran za pripremu izložbi i ostalih kulturnih programa u Domu omladine. U okviru ovog posla, a u saradnji sa ljubljanskim "Klubom devete umetnosti", u valjevskom centru "M. Radosavljević" postavljena ne 1983. velika izložba šezdesetak autora iz Titove Jugoslavije. Izlagao na vinkovačkom "Salonu jugoslovenskog stripa" 1985. Objavljivao u listu "Mladost" (videti belešku u broju 28. od 10. novembra 1986.

     

    Zlatko Ristić

    Beograd, 1959.

    Studirao na grupi za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nišu. Objavljivao je u niškom omladinskom nedeljniku "Grafit". Izlagao je na izložbi stripa niških autora "Art 9" oktobra 1986. Stripovi "Iskušenje Josifa" i "Bukvar za poručnika Gadafija" urađeni su u okviru projekta "Magična Soul radionica" čiji su nosioci niški konceptualisti pod pseudonimima Pesnička Nepogoda, Magični Ćira i Mister Soul.

     

    Goran Tomić

    Beograd, 1. maja 1964.

    Živi u Beogradu. Završio je Školu za industrijsko oblikovanje i stekao zvanje diplomiranog likovnog tehničara dizajna ambalaže. Studirao klasične nauke, pa prešao na Filozofski fakultet. Diplomirao na katedri za istoriju umetnosti. Bavi se i fotografijom. Objavljivao je fotose u "Mladosti", "Studentu" i "NON"-u, a od oko 135 publikovanih dela (period 1985-1988) u "Srećnoj galeriji" SKC-a je 27. maja 1988. napravio izbor i sačinio zapaženu postavku radova. Njegov lik koji je najčešće koristio u stripovima veoma je popularan u svetu jugoslovenskih "andergraund" izdavača. Taj "Zeleni zamorac" (ovako je Tomić naslovio i svoj fanzin umnožavan tehnikom fotokopiranja, a izašlo je 14 brojeva) nastao je još 1980. sa željom da se u njemu sublimišu ne samo likovi Mikija, Šilje, Plutona, Snupija i Pink Pantera, već da se u jednu žižu sažmu stvarne životinje: foka, pas i aj-aj. Ideja je zanimljiva, ali crtački nije baš sasvim uspešno sprovedena u delo. Prvi strip je objavio 1984. u "Mladosti" (br. 1384 od 2. jula), a zatim se pojavio u br. 1393 (15. oktobra. 1984) i u br. 102 iz nove serije (9. april 1990). Imao je 7 samostalnih izložbi (6 fotografija i 1 instalacija). Radi kao novinar-honorarac u TANJUG-u.

     

    Zvonko Blagojević

    Niš, 1962.

    Srednju umetničku školu završio je u Nišu, a odsek za slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Saradnju sa izdavačem "Dečje novine" iz Gornjeg Milanovca započeo 1982. Objavljivao u "Yu stripu", sve do njegovog gašenja 1987.

     

    Slavoljub Vuković - Mali

    Peć, 1957.

    Živi u Nišu. Završio srednju umetničku školu. Studirao aranžiranje. Prvi rad objavio je u niškom omladinskom listu "Grafit" 1987. Posle toga, publikovao je u "Omladinskom kontaktu", "OP"-u, "NON"-u i "Mladosti" (videti rad i belešku o autoru u broju 89 od 19. juna 1989). Na konkursu "Mladosti" 1989. osvojio jedno od priznanja za strip-kaiš.

     

    Zoran Stefanović

    Loznica, 21. novembra 1969.

    Diplomirani dramaturg (dramski pisac, filmski i TV scenarista). Urednik i producent. Direktor projekata NIP "Književna reč" i zamenik gl. i odg. urednik lista. Osnivač i upravnik Projekta Rastko - Biblioteke srpske kulture na Internetu (www.knjizevnarec.co.yu). Za svoje drame, filmove, stripove i prozu dobio desetak nagrada. Prevođen na makedonski, engleski, rumunski i francuski. Piše scenarije za stripove Zorana Tucića, Antoana Simića i Leonida Pilipovića.

    TREĆI ARGUMENT, kolor strip-album po motivima dela Milorada Pavića. Crtač Zoran Tucić. (Bata/Orbis, Beograd i Sveti Sava, Limasol, Kipar; '95) - srpska i engleska verzija. Uskoro izlazi u magazinu Heavy Metal, SAD.

    • "Strip godine" po izboru NIN-a.
    • Grand Prix za najbolji srpski strip, Salon stripa u Zaječaru '96.
    • Samostalna izložba na Prvom balkanskom festivalu, Solun, Grčka, '95.
    • Prezentacija na UKCAC '96, London, Velika Britanija.

    POD VUČIJIM ŽIGOM, serijal u magazinu StripMania (br. 4-6) crtač Antoan Simić (Luksor, Beograd, '96).

    Crtanjem je prestao da se bavi 1988, a do tada je sa Dragoslavom Ruvidićem i Antoanom Simićem delovao u okviru grupe LSD (Lozničko Strip Društvo). Realizovane su izlože "Mladi valjevski strip" (Dom omladine Valjevo, 1984) i Lozničko Strip Društvo (valjevska biblioteka, 1987), dok su zabranjene izložbe 1985. u gimnaziji "Vladimir Iljič Lenjin" (obrazloženje: "politički razlozi" 1987) i u lozničkom Domu kulture "Vuk Karadžić" (obrazloženje: "uznemiravanje javnosti"). Prema motivima stripa Korto Malteze napisao dramu Ostrvska priča koja je igrana u Valjevu 1987. (u režiji Zorana Đorđevića). Živi u Beogradu.

     

    Predrag Bačkonja

    Pančevo, 1961.

    Završio je Elektrotehničku srednju školu. Diplomirao je na beogradskoj Likovnoj akademiji. Živi u Pančevu. Iako mu je strip sporedna delatnost, napravio je nekoliko izvanrednih pomaka u ovoj disciplini.

     

    Tibor Bada (Bada Dada)

    Novi Sad, 11. avgusta 1963.

    Završio Srednju umetničku školu (grafički smer) u Novom Sadu. U Beogradu pohađao Višu novinarsku školu (smer za tehničke urednike). Prvi crtež objavljen mu je u "Kepes ifjusagu" 1975. Kasnije usledilo štampanje u listovima "Magyar Szo", "Mladost" (br. 14, 24. III 1986.), "7 NAP", "Csaladi Kor", "Uj Symposion"... Poseduje osam kataloga sa svojih samostalnih izložbi. Nagrađivan nagradom žirija na "Struškim večerima poezije", priznanjem "Biro Miklos" na TAKT-u '85, zlatnim plaketama na smotrama MIRK '90, MIRK '92, MIRK '93, Sentandreja '91, Budapest '92, Budapest '93, Budapest '94... Svoja istraživanja u mediju stripa većim delom realizovao u KUD "Agrokombinat" u Novom Sadu, gde je do nedavno i živeo. Sada boravi u Budimpešti, a radi u studiju crtanog filma Varga Csabe.

    Zajedničke izložbe: 1977-1990 Temerin, TAKT; 1979, 1981, 1984. Omladinski list "Kepes ifjusag", 1984, 1986. Mužlja, Bienale, 1985. "20 godina Uj symposiona" Tribina mladih, Beograd, Galerija SKC; Osijek, Galerija Valdinger, Kornarija, Kiparska kolonija; 1987, Bačka Palanka, Gradska biblioteka, Subotica, Narodno pozorište - "Omladina 87"; 1988. Sombor, Likovna jesen; 1989. Novi Sad, Radnički univerzitet, Rijeka, Bienale mladih, Novi Sad, Žuta kuća, 1990; Szentendre, Vajda Lajos pince, Novi Sad, Oktobarski salon, Zagreb, Salon mladih, Novi Sad, Žuta kuća.

    Samostalne izložbe. 1981. Novi Sad, Forum; 1982. Stara Moravica, Dom kulture, Pačir, OŠ "Moša Pijade", Novi Sad, Galerija tribine mladih; 1983. Palić, "Chemos", Kavilo, Salašarsko pozorište, Kanjiža, Dom kulture; 1985. Novi Sad, Galerija 1. maj, Novi Sad, Forum, Novi Sad, Galerija 1. maj, 1986. Subotica, Gradska biblioteka, Novi Sad, MZ "Vera Pavlović"; 1987. Novi Sad, Muzej socijalističke revolucije; 1988. Novi Sad, Garuda; 1989. Subotica, Dom JNA, Novi Sad, Forum; 1983-1990, Temerin, TAKT.

     

    Jaroslav Supek

    Odžaci, 17. avgusta 1952.

    Strip je krajem pedesetih upoznao preko "Politikinog zabavnika". Prvo ostvarenje je kreirao 1965. a od sedamdesetih eksperimentiše na polju strip-stvaralaštva. Na jugoslovenskim konkursima magazina "Mladost" učestvovao 1979, 1980. i 1988. Objavljivao u "Vidicima" i "Mladosti" (br. 74, 7. novembar 1988). Bavi se konceptualizmom i mail-artom. Živi u Odžacima (Vojvodina).

     

    Branko Andrić - Andrla

    Novi Sad, 9. aprila 1942.

    Završio je Višu pedagošku školu (likovni odsek). Svoju umetničku aktivnost započeo u Novom Sadu. Od 1974. živi u Beču kao slobodni umetnik. Bavi se slikarstvom, književnošću, muzikom i alternativnim medijima. Osnivač je džez-rok grupe "Imperium of jazz". U Beču je 1974. objavio autorsku knjigu stripa "Erection uber alles". Dobitnik više nagrada za crtež, prozu, poeziju, film, doprinos proširenim medijima... Samostalno i grupno izlagao u Novom Sadu, Beogradu, Austriji i Nemačkoj.

     

    Dobrosav - Bob Živković

    Pirot, 7. maja 1962.

     

    Željko Bjelica

    Skoplje, 3. januara 1953.

    Završio Elektrotehnički fakultet u Beogradu. Član ULUS-a. Više grupnih izložbi sa slikama. Samostalna izložba u Galeriji Kolarčevog narodnog univerziteta. Objavljivao u "Vidicima" 1985. Živi u Beogradu.

     

    Goran Divac

    Bihać, 4. marta 1959.

    Završio Višu pedagošku školu u Beogradu (odsek likovnih umetnosti). Objavljivao u "Vidicima - Yu stripu" (zajednički broj iz 1985), "Borbi", "NIN"-u, "Mladosti", "Oslobođenju"... Učestvovao na izložbama "Pjer", "Komunikacije", "Zlatno pero" u Beogradu, u Bordigeri (Italija)... Nastavnik je likovnog obrazovanja. Živi u Beogradu.

     

    Mladen Đurović

    Danilovgrad, 1960.

    U Danilovgradu je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu završio je studije slikarstva 1983. u klasi profesora Ž. Turinskog. Prve samostalne izložbe su mu bile u Danilovgradu i Paraćinu, a učestvovao je na preko pedeset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Od 1985. se kao stipendista francuske vlade usavršavao u Francuskoj. Pohađao je "Ecole des Beaux Arts"" u Aix-en-Provance (klasa prof. Andre Valenciea) i "Ecole des Arts Apliques" u Angulemu. Ova angulemska akademija je jedina institucija u Evropi u kojoj se strip izučava na trećem stepenu školovanja. Nalazio se u klasi koju je vodio francuski strip crtač Gerald Georridge. Prvi strip, i to dnevnu verziju u kaiševima objavio je avgusta 1977. u podgoričkoj "Pobjedi". Publikovao ga je svakodnevno godinu i dva meseca. Već 1979. je osvojio prvu nagradu za strip na konkursu časopisa "Mladost" a 1983. drugu na konkursu "Omladinskih novina". Literarni predlošci su mu bile sopstvene pesme. I kao karikaturista je bio često nagrađivan. Pripala mu je druga nagrada na konkursu "Omladinskih novina" 1980, srebrna plaketa konkursa u Ankoni (Italija) 1981, nagrada UPUK-a za karikaturu u Prištini 1982, četvrta u Ankoni 1983, prva u Titogradu 1985... Dobitnik je 15 domaćih i inostranih nagrada za stripove, karikature i ilustracije. Karikature mu se nalaze u Međunarodnom muzeju karikatura u Tolentinu (Italija). Osvojio je i otkupnu nagradu za likovni deo arhitektonskog rešenja Trga Republike u Beogradu 1982. i nagradu za grafičko rešenje znaka časopisa Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Objavljivao u "Yu stripu", "Ježu", "Dugi", "Politici ekspres", "Mladosti", "Vidicima", "Omladinskim novinama", "Super ITD-u", "Ježevom humoru", "Reporteru", "Studentu", "Pitanjima", "Pobjedi"... Bio stalno zaposlen kao karikaturista "Ježa". Živi u Beogradu, a radi u dizajn centru Poslovne Čukarice.

     

    Sava Halugin

    Novi Kneževac, 17. aprila 1946.

    Ovaj svestrani autor koji trenutno živi u Subotici, završio je studije na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti. Slobodan je umetnik i bavi se vajarstvom, skulpturom, grafikom, crtežom... Do forme stripa, dakle niza sukcesivnih crteža koji su u zajedničkoj funkciji jedne ideje dolazi povremeno i spontano. Ovu formu grafičkog izražavanja koristi bez posebnog isticanja ili naglašavanja i, kao i svaki multimedijalni stvaralac, ovu disciplinu likovne umetnosti ne preferira posebno i nauštrb drugih. Najvažnije je da su rezultati njegovih istraživanja fascinantni. Crteže je publikovao 1968. Imao je 19 samostalnih (Beograd, Novi Sad, Zagreb, Sarajevo, Budimpešta...) mnoštvo grupnih izložbi. Osvojio je nagrade "Zlatno dleto" u Beogradu 1988. i 1993, godišnju nagradu Udruženja vojvođanskih umetnika u Novom Sadu 1993, otkupnu nagradu "Jugoslovenskog bijenala savremenog crteža" na "Likovnoj jeseni" u Somboru 1994.

    Petar Šadi

    Braunšvajg (Nemačka), 10. septembra 1945.

     

    Leonid Pilipović

    Subotica, 26. juna 1969.

     

    Nenad Ražnatović

    Podgorica (Titograd), 25. marta 1959.

     

    Damir Pavić

    Subotica, 28. februara 1969.

     

    Slavko Matković

    Subotica, 15. maja 1948 - 2. novembra 1994.

     

    Zoran Janjetov

    Subotica, 1961.

     

    Danilo Milošev - Wostok

    Vršac, 12. septembra 1963.

    Kompjuterski operater. Živi u Vršcu. Objavljivao u "Borbi", "Gradini", "Košavi", "Vremenu", "Patagoniji", "To jest", "Novom Pančevcu", "Belocrkvanskoj štampi", "Aut-u", "Krpelju", "Pančevačkom tvoru" i holandskoj publikaciji "Vera Krant". Izlaže od 1992. Imao tri izložbe u Vršcu. Emisije "Tačka dodira" (TV Novi Sad) i "Devedesete" (TV Beograd 2) delom su bile posvećene i njegovom stvaralaštvu. Realizuje i jedan zanimljiv strip-koncept: crteže svoje četvorogodišnje ćerke uobličava u formu stripa.

     

    Bogdan Jovanović - Boca

    Beograd, 11. oktobra 1949.

    Diplomirao na odseku grafike Fakulteta za likovne umetnosti u Beogradu 1974. Pored stripa bavi se ilustracijom, karikaturom, scenografijom, crtanim filmom... Osim nagrade "Zlatno pero" 1991. u Beogradu, primio je više priznanja u zemlji i inostranstvu. Samostalno izlagao sedam puta. Poznatiji stripovi: "Zimska radost", "Senka", "Patka", "Patka, pa Nemoj, pa patka", "Slatka patka mladosti"... Živi i radi u Beogradu i Novom Sadu. Jedan je od osnivača, u svom ateljeu na Starom sajmištu domaćin, prve strip-komune u Srbiji.

     

    Veljko Nikolić - Nik

    Split, 3. januara 1956.

    Diplomirao na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Pored osnovne delatnosti - arhitekture, bavi se muzikom, slikarstvom i crtežom. Nakon što je, kao saradnik, učestvovao na Salonu stripa u Vinkovcima 1988. intenzivnije istražuje nove puteve u ovom medijumu. Izlagao je pod svojim umetničkim imenom Papa Nik u Muzeju savremene umetnosti u sklopu izložbe Uzlet 1993. Član prve i druge strip-komune u Beogradu, u kome i živi.

     

    Milenko Mihajlović

    Beograd, 19. novembra 1953.

     

    Goran Dimić

    Kragujevac, 1963.

     

    Jugoslav Vlahović

    Beograd, 1949.

     

    Đorđe Milović

    Beočin, 1960.

    Pohađao školu za primenjene umetnosti. Po profesiji je sociolog. Objavljivao u "Yu stripu", "Vidicima", "Patku", "Mladosti" i "Glasu omladine" ("Stavu"). Izlagao na vinkovačkim Salonima jugoslovenskog stripa. Osvojio je 1988. nagradu za strip na "Palilulskoj olimpijadi Kulture" i nagradu za najperspektivnijeg mladog autora na vinkovačkom "Salonu jugoslovenskog stripa". Živi u Beočinu.

     

    Nebojša Radosavljević

    Beograd, 1966.

    Živi u Beogradu.

     

    Mladen Belić

    Wupertal (Nemačka), 1965.

    Živi u Beogradu.

     

    Robert Tili

     

    Goran Divac

     

    Vladimir Jerić i V. Živanović

    Vladimir Jerić je rođen 1969. godine i živi u Beogradu. Rad "Ništa" nastao je 1989.

     

    "AUT"

    Zidni strip magazin
    Izdavač: Pokret za mir iz Pančeva
    Zajednički projekt (1994)
    Danilo Milošev - Wostok (str. 152), Lola Milošev (str. 88), Saša Rakezić (str. 131), Nandor Ljubanović - Kiklop, Bojan Redžić (str. 221)

     

    "Spray" ili ("Jedite više supe")

    Zajednički projekt (1980)
    Beogradski krug 2 & Mother of Improvisation
    Slobodan Ivkov - Subotica, 7. februara 1959.
    Zoran Janjetov - Subotica, 1961.

    Veljko Nikolić (Nik Papasamora), Slobodan Ivkov, Dobrosav Živković - Bob, Milan Jovanović, Dejan Đurović, Milenko Mihajlović, Saša Rakezić (Aleksandar Zograf), Bojan M. Đukić, Krešimir Zimonić, Dušan Gačić

     

    O drugoj komuni

    "Dan i noć mladosti" ili "Sumrak mladosti"
    25-30. maj 1994.
    Zajednički rad
    (Računajući kadrove sa leve strane)

    1.i 9. Veljko Nikolić
    2.Bojan Redžić
    3.Bojana Dimitrovski
    4. i 10. Slobodan Ivkov
    5.Milenko Mihajlović
    6.Miljan Novčić
    7.Vladeta Vesović
    8.Rade Marković
    11. i 12. Bogdan Jovanović

    Bogdan Jovanović, Veljko Nikolić (Nik Papasamora), Slobodan Ivkov & Vladimir Vesović, Slobodan Ivkov & Veljko Nikolić - Nik, Bogdan Jovanović, Bojana Dimitrovski

    < Nazad | ^ Sadržaj | Dalje >
    // Projekat Rastko / Strip / 60 godina stripa u Srbiji //
    [ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]