Dejan Ajdačić

Teorijski aspekti proučavanja poljskih leksema u značenju "migrant"

 

Nazivi osoba po nazivima zajednica kojima te osobe pripadaju, ukazuju na njihov identitet, i dele se na: 1) nazive pripadnika društvenih grupa (etnonimi, konfesionimi, nazivi profesija, genderni nazivi, nazivi partija, pokreta ili udruženja čiji je član i dr.), 2) nazive osoba povezanih sa određenim prostorom (antroponimi izvedeni iz toponima), 3) nazive ili izraze koji ukazuju na istorijsku epohu ili vremenski period aktivnosti osobe ili grupe. Kako se pripadnost pojedinca grupama koje određuju njegov identitet retko menja, identitet izveden iz pripadnosti uobičajeno se shvata kao relativno stabilna, ponekad pogrešno, čak i kao nepromenljiva kategorija. Zbog toga promena grupnog identiteta jedne osobe ne izaziva pažnju samo njene neposredne okoline, već i širih krugova, jer takve promene mogu da utiču na celu zajednicu. Za osobe koje menjaju zajednicu kojoj pripadaju – postoje posebni nazivi koji sa različitim semantičkim akcentima naglašavaju određene aspekte te promene. Tako se i osobe koje trajno napuštaju svoj kraj i odlaze da se nasele u drugu zemlju ili kraj nazivaju različitim poljskim rečima.

Nasuprot poštovanju ljudi vezanih za svoj kraj u tradicionalnoj kulturi, i podozrivim ili kritičkim viđenjem lutalačkog načina života i trajnog napuštanja svog kraja, posle otkrića brzih prevoznih sredstava i prisilnih preseljenja velikih grupa ljudi i samo seljenje i promena identiteta pojedinaca koji se sele dobila je i nova značenja i nove nazive. Nasuprot velikom broju imenica za ljude prisutne ili vezane za neki prostor, u jezičkoj slici sveta, začudo, najčešće ne postoji mnogo naziva kojim se iskazuje privrženost svom kraju, a ta vrsta privezanosti iskazuje se vezanošću za dom. U tekstu „Dom i svet - opozicija i komplementarnost“ (Dom i świat – opozycja i komplementarność) Ježi Bartminjski ukazuje na povezivanje i izjednačavanje doma i otadžbine, u kojoj su dom i otadžbina u opoziciji prema svetu [1]. Gražina Savicka je u istorijskoj perspektivi osvetlila taj aspekt u svom radu „Kształtowanie się stereotypu domu w polszczyźnie“[4].

Poljske reči za osobu čiji se identitet određuje promenom mesta stalnog boravka, mogu se razdeliti na pozajmljenice (najčešće latinskog porekla) i reči slovenskog porekla. Ako se uporede značenja reči tih dveju grupa, mogu se zapaziti i sinonimni parovi, što omogućava izbor između reči jednakog ili bliskog značenja ili njihovo zamenjivanje. U tim slučajevima izbor reči latinskog ili reči slovenskog porekla ne zavisi od značenja, već od stilističkih načela u tekstu ili iskazu. U nekim slučajevima razlika u značenju između poljske reči slovenskog korena nema odgovarajuću reč stranog porekla što onemogućava njihovo zamenjivanje.

Reči azylant, migrant, emigrant, imigrant, reemigrant, kolonista, ekspatriant, repatriant, raširene su i adaptirane i u drugim slovenskim jezicima iz latinskog direktno ili preko nekog od zapadnih jezika. Poljske reči bandos, banita kao pozajmljenice ne postoje u svim slovenskim jezicima. Iz nemačkog jezika u poljski jezik je uzeta reč gastarbeiter, koja je opšteraširena. U poljskom jeziku skraćenica od engleskog „displaced persons“ – dipis.

Velika količina reči stranog porekla navodi na pomisao da su poljske reči izvedene iz praslovenskih korena bile nedovoljne za opsluživanje svih jezičkih stilova, ili da je poljski jezik, kao i većina slovenskih jezika, bio otvoren za primanje novih reči. Poljske reči sa korenima iz praslovenskog jezika, bliske po značenju i morfološkim formama drugim slovenskim jezicima: osiedleniec, presiedleniec, uchodźca, uciekinier, wysiedleniec, wychodźca, wygnaniec, wypędzony, zbieg. U većini poljskih reči slovenskog porekla prozirno je i razumljivo njihovo značenje i kao i značenje niza reči nastalih iz zajedničkog leksiko-semantičkog jezgra.

*

Kompleksna priroda pojave migracija i milioni ljudi koji su tokom 20. veka migrirali, naveli su istraživače različitih oblasti da se bave problemima migracija. Iako je reč o istraživanjima sa drukčijim ciljevima i metodama, samo bavljenje istim predmetom upućuje pripadnike različitih disciplina i na radove o migracijama van njihove uske oblasti. Razlike u pristupima pre svega proizlaze iz veće ili manje praktične primenljivosti tih istraživanja. Statističke, sociološke i politikološke studije često su i naručivane od strane državnih organa ili međunarodnih organizacija koje se bave emigrantima ili imigrantima. U takvim pristupima nazivi osoba se trajno sele iz jednog sinonimskog reda se svode na jedan naziv, a vodi se računa da se različiti razlozi za preseljenje grupe i statusi u novoj zajednici jasno odvoje. Sa stanovišta leksikografije, distinktivnog proučavanja sinonimije i etnolingvistike, to što sociolozi i statističari svesno zanemaruju upravo jeste i mogući predmet istraživanja.

Ježi Bartminjski u tekstu „O pojmu jezičke slike sveta“ (O pojęciu językowego obrazu świata) predložio je istraživanje elemenata: ko – s kim – gde – kada – zašto – kako se razume (kto – z kim – gdzie – kiedy – po co – jak się porozumiewa) [2, 20-21], proširujući poslednjim članom niz koji je predložio u tekstu „Językowy obraz świata Polaków w okresie przemian“ iz 2000. godine. Pokazaću činioce jezičke predstave migranta u okviru tako raščlanjenih aspekata jezičke slike sveta.

Ko. Na samom početku treba rešiti najteži problem – odrediti ko je to migrant i u čemu se on razlikuje od drugih ljudi koji menjaju svoje mesto u prostoru – od putnika, profesija vezanih za putovanje (vozača, mornara, putujućih trgovaca i dr.) i nomada, kao i od ljudi koji menjaju svoj dom ili mesto u kome žive.

‘Migrant’ je nadređeni pojam (hiperonim) u elektronskoj verziji rečnika Dubiša za niz reči čiji je identitet određen trajnom promenom staništa, dok se kao hiperonim same reči ‘migrant’ navodi „čovek koji se premešta“ (cłowiek przemieszczający się). Pored „migranta“ premeštaju se i: jeździec, kierowca, pieszy, podróżnyk, podróżny, spacerowicz, uciekinier, zmotoryzowany. Niz reči kojima se nazivaju ljudi koji se premeštaju je i duži, ali u ovoj prilici je bitno razdvojiti nazive za osobe koje privremeno premeštaju (po nazivima ljudi čija je profesija vezana za putovanja), nazive za osobe precizno određene po sredstvo kojim kreću – od trajnih premeštanja. Kod osoba koje se trajno premeštaju moguća je i promena identiteta osobe koje se preselila. Prisutnost tog činioca može biti uključena i u nazive u grupi reči iz semantičkog polja ‘migrant’. Migranti su ljudi koji se trajno sele iz svog kraja.

Istoričar Jan E. Zamojski iz centra za masovne migracije Instituta istorije Poljske akademije nauka bavio se različitim problemima migracija. U tekstu „Semantyka migratologiczna, czyli nieco refleksji nad terminami i pojęciami“ u sedmom tomu kolekcije Migracje i społeczeństwo, Zamojski je predstavio niz termina i pojmova iz zapadno evropskih jezika koji se tiču migracije i ukazao na njihovo značenje i međusobne odnose [6]. U studiji Vlođimježa Visočanskog „Siatka pojęciowa migracji w ujęciu językowym Migracje : dzieje, typologia, definicje“ predstavljeni su poljski glagoli i imenice u značenju kretanja, imenice stanja pokreta i osobe-izvršioca, te pridevi vezani za migraciju. Autor je predložio klasifikaciju na devet grupa sa svojim podgrupama [5]. U svakoj od grupa najpunije je opisana imenica stanja (npr. przemieszczenie się, wędrowanie, przesiedlanie się, wychodźstwo, emigracyjność, opuszczenie ojczyzny itd.) kojom se određuju sve karakteristike kretanja, a podrazumeva se da srodne reči sadrže svojstva koja proizlaze iz zajedničkog jezičkog korena. Navodeći podelu Visočanskog, dodaću i nazive osoba koje se u toj podeli nalaze:

1) Wyjście – przesunięcie się – osiedlenie się: migrant, przesiedleniec, wychodzień (staropolski), wychodźca, emigrant, emigrantka, ekspatriant ; 2) Wyprowadzenie – translokacja – osadzenie: zesłaniec, zesłanka, zesłany, deportowany, deportowana, przesiedleniec ; 3) Wydalenie z danego miejsca – dokądś: ekspatriant, wysiedleniec, wysiedlony, wypędzony, wygnaniec, wygnanka ; 4) [Wyjście – dojście – przebywanie] – powrót: reemigrant, reemigrantka, repatriant, repatriantka ; 5) Wyjście: uchodźca ; 6) Przyjście. Przybysze: przybysz, alochton, obcokrajowec ; 7) Przebywanie (-); 8) Pozostanie: osadnik, osiedleniec, kolonizator, kolonista, kolonistka, azylant ; 9) Wtapianie się, Stopienie się: asymilator.

Autor je kao nazive osoba navodio imenice muškog i ženskog roda i substantizovane prideve zesłany, deportowany, deportowana, wysiedlony, wypędzony. Visočanski navodi reči imigracyjność (1c), ali od imigracja nema derivata imigrant imigrantka, kao što od ucieczka (5) nema izvedene reči uciekinier, uciekinierka a od banicja (3) – nema banita. U tekstu nije dosledan odnos prema zastarelim rečima, jer se, npr. navodi staropoljsko wychodzień, ali ne i drugi zastareli oblici (uchodzień, uchodnik, uciekarz, zbiegiec, zbiegca i dr.). U tekstu V.Visočanskog propušteni su zbieg i substantivno zbiegły. U radu Visočanskog, nema naziva bandos, Dipis, gastarbeiter, Polonus. Pitanje je da li proces „utapanja“ u drugu sredinu (9) pripada grupi reči koje označavaju kretanje, jer one pre označavaju promenu identiteta – konačno prisvajanje identiteta nove zajednice. Načela autorovog izbora leksičkih jedinica nije uključila ustaljene izraze, što bi doista proširilo obim razmatrane građe i dovelo do metodološkog odstupanja od zadatih okvira. Ali, valja imati u vidu da postoje npr. izrazi: pracownicy przymusowi, pracownicy nielegalni, pracownicy-goście, pracownicy sezonowi, pracownicy przesiedleni.

Ljudima čiji je identitet određen trajnom promenom mesta stalnog boravka, podeli migranata i tipovima migracije posvetili su veliku pažnju sociolozi i politikolozi. U monografiji „Stereotyp ushodźcy“ sociolog Elżbieta Czapka sa Varminjsko mazurskog univerziteta u Olštinu, navodi Petersenovu podelu migracije na pet tipova: prymitywną, przymusową, przymuszoną, dobrowolną i masową [3, 38]. Tabela Ričmonda nudi razrađenu klasifikaciju međunarodnih migracija sa stepenovanom skalom po dve ose: dobrovoljni vs. prisilni migranti, razlozi društveno-politički vs razlozi ekonomski.

Migranci: dobrowolni

Społecz. Ekon.

szpiedzy i zdrajcy

terroryści

dysydenci

uchylający się od służby wojsk.

emeryci

reemigranci

migranci poszukujący pracy

legalni pracownicy-goście

nielegalni pracownicy

ofiary dyskryminacji

prześladowani na tle etnicznym

zesłańcy, wygnańcy

ofiary wojen

bezpaństwowcy

masowo wydaleni

uchodźcy konwencyjni

przesiedleni pracownicy

ofiary klęsk żywiołowych

przymusowi pracownicy

niewolnicy

Uchodźcy: przymusowi

Sa stanovišta politikologa i sociologa nije interesantan ceo sinonimski niz reči ‘migrant’, njima je upravo suprotno, potrebno ograničiti broj naziv, bez izostavljanja činioca ili kriterijuma migracije. Sa stanovišta leksikologije takav pristup ne može biti primenjen, jer valja uključiti nazive koji postoje u jeziku. U navedenoj tabeli, kao migranti navedeni su špijuni, izdajice, teroristi i disidenti, ali ti tipovi ljudi nisu obavezno migranti. Teroristi mogu biti i migranti, ali takođe i stalno naseljeni državljani zemlje, privremeni gosti u drugoj zemlji, protivnici okupanta na okupiranoj teritoriji, itd. Neki od problema sa muslimanskim migrantima na zapadu upravo i proizlaze iz izjednačavanja muslimanskih terorista sa naseljenicima iz muslimanskih zemalja. Iz podele Ričmonda sa leksikografskog stanovišta treba izostaviti ljude sa one strane zakona: teroriste, špijune i izdajice, jer njihov identitet nije prvenstveno određen preseljenjem, već njihovim ciljem uhođenja ili uništenja nečega. Očigledno je da su pri imenovanju tipova izostavljeni uobičajeni nazivi, što se odrazilo i u poljskom prevodu tabele. Radovi sociologa i politikologa o migraciji sadrže izdvojene društvene činioce migracija i psihološki motivisane razloge ljudi koji migriraju. U navedenoj tabeli Ričmonda dobro su postavljene i ukrštena dve važne opozicije koje određuju migracije i migrante, uz njihovo stepenovanje čije su krajnosti imenovane nazivom osa. Navedeno mešanje kategorija, nedostatak najčešće korišćenih naziva, redukcija naziva može se popraviti, a princip tabele usavršiti i dodavanjem novih naziva, čime bi tabela mogla da posluži u lingvističkim ispitivanjima.

Najpregledniji prikaz naziva „migranata“ u jednom ili u više jezika bio bi predstavljan u tabeli u kojoj bi se integralno našli svi činioci koji određuju njihove međusobne sličnosti i razlike. Struktura teksta ne omogućava takav pregled, već navodi na objedinjavanje nekih činioca sa nužnim kompromisima u povezivanju i razdvajanju pojedinih naziva. Najjednostavnije rešenje bi bilo napraviti spisak reči po abecednom redu, ali takav pristup ne nudi mogućnost analitičkog i sintetičkog razmatranja izdvojenih naziva.

Sudbina i psihološko-socijalna motivacija osoba koje migriraju, kao i njihov status u bivšoj i novoj zajednici sadržan je u rečima kojima se nazivaju migranti. Identitet takvih osoba je određen njihovom dobrovoljnom odlukom ili pritiskom sile, a važna može biti i razlika u bogatstvu onih koji dolaze i onih koji su već tamo naseljeni – dok ekonomski migranti dolaze iz siromašnijih zemalja u bogatije, kolonisti kao bogatiji dolaze u krajeve koji su siromašniji. Sa stanovišta društva koje prima migrante, i sa stanovišta pojedinca ili grupa koji migriraju važan je pravni status – migranti su legalni ili nelegalni, u zavisnosti od toga da li su prihvaćeni od nove zajednice ili se kriju od službi koje nadziru priliv stranaca.

S kim. Migracija može biti čin pojedinca ili grupe, što se jezički odražava u nazivima migranata grupnog, masovnog ili pojedinačnog preseljavanja. U sudbini migranata veliku ulogu imaju tri gupe ljudi: oni koji su ostali u kraju, oni koji su vinovnici migracije i ljudi nove sredine u koju dolaze. Sve tri ove grupe imaju emocionalno aktivan odnos prema migrantima, što se odražava i u iskazima, zapisima i razgovorima.

Gde. Veoma važni činioci u formiranju jezičke predstave o osobi čiji se identitet menja napuštanjem određenog kraja su: odakle od odlazi, na koji način, kuda se on kreće, da li je određena polazna tačka promene i ciljna tačka njegovog seljenja, da li je određenje tačaka premeštanja obuhvata bilo koji prostor ili uže, druge zemlje, da li se u samoj reči naznačuje smer kretanja „od kuda/kuda“. U pojedinim nazivima ističe se polazište ili mesto dolaska (przybysz, osadnik, wychodźca). U poljskom jeziku postoji i naziv za osobu koja se vraća u svoj rodni kraj. Ustaljeni su izrazi sa predlozima „z / ze“ sa toponimom kojim se ukazuje odakle (e)migranti dolaze – emigrant z Polski, migrant z Rosji, koloniści z Małopolski, te izrazi sa predlozima „w“ ili „do“ koji ukazuju sa toponimom gde su oni došli – emigrant w Ameryce, emigrant w Londynie, migranci do Unii Europejskiej.

Kada. U odnosu migranata i svih ljudi koji su sa njima u vezi, u okviru predstava o njima, uključujući i jezičke predstave važan element čine istorijske prilike, osobeni događaji koji su povezani sa samim preseljenjem. U iskazima uz reč (e)migrant, ima funkciju hiponima koji dodatno određuju tip tog (e)migranta, navode se godina kada se neko preselio, nazivi ratova i drugih prelomnih istorijskih događaja koji su doveli do preseljenja ili epoha određenog vladara ili ideološkog sistema itd. Drugi tip informacije o vremenskim kategorijama vezanih za migrante određuju dužinu trajanja boravka u novoj sredini, dužinu nekog od njihovog statusa ili pomoći koju dobijaju.

Postoje i istorijski uslovljeni nazivi koji su vezani za jednu epohu, npr. bandos se vezuje za minule vekove, gastarbeiter za 20. vek, dipis za period posle drugog svetskog rata.

Zašto. Razlozi migracije predodređuju i podelu (e)migranata. Iz opozicija različitih migracija ratna – mirnodopska, prisilna – dobrovoljna, pojedinačna – masovna, proizlaze i odgovorajući nazivi migranata. Važan činilac u konceptualizaciji migranta u jeziku čini stepen dobrovoljnosti, odnosno prinude u promeni mesta boravka, brzina iznuđene promene mesta boravka i razlozi te promene staništa. Najuopštenija podela migranata izvodi se iz prilika u kojima oni dobrovoljno ili prinudno odlaze iz svog kraja. Dobrovoljno se može promeniti svoje boravište osoba i zbog porodičnih razloga, zbog sklonosti prema kulturi, ali u jeziku nema posebnih naziva za ove dve grupe. Reč polonofil ne mora nužno podrazumevati i nameru osobe koja voli Poljake i poljsku kulturu da se naseli u Poljskoj. Kategorija „prinudni migrant“ odveć je široka jer uključuje različite stepene prinude – od osećanja nelagodnosti prilikama u svojoj zemlji, preko iznude, do opasnosti po život u vojnim sukobima, pogromima i prirodnim katastrofama.

Ovde se predlaže ukrštanje stepenovanih opozicija 1) dobrovoljnog – prisilnog menjanja stalnog boravišta, 2) smera migracije osobe koja migrira, koja je sa stanovišta leksičke analize veoma važna, jer su poljski, i šire slovenski nazivi zasnovani na poljskim jezicima često zasnovani na prefiksalnom određenju smera kretanja. Modifikovana vertikalna osa Ričmondove tabele dopunjena je podkategorijama, koje zadržavaju gradualni princip od dobrovoljnog do prisilnog, sa rečima koje se koriste u poljskom jeziku. U okviru vertikalne ose su razdvojeni ekonomski i društveno politički razlozi. Time je stvorena mogućnost stvaranja horizontalne ose, sa novom opozicijom koja ukazuje na smer kretanja migranta.

 

dobrovoljno

smer

dobrovoljnost/

prisila

Osoba odlazi iz (z+im.Gen),

Osoba poreklom iz

(z+im.Gen)

neodređen

Osoba se nalazi u (w+im.Loc;na+im.Loc,

Osoba dolazi u (w+im.Acc;do+im.Gen)

bekstvo iz lošeg u bolje

uciekinier z obozu, uciekinier z wojska

zbieg z więzienia

uciekinier

zbieg

zbiegły

 

dobrovoljno iz političkih razloga – iz boljeg u gore ili u svoje

kolonista z Niemiec

reemigrant

repatriant

kolonista / kolonistka

ekspatriant

reemigrant w Polsce

repatriant w Szczecinie

kolonista / kolonistka w Zakopanym

koloniści w Ameryce

neutralno

wychodźca z Austrii

przesedlieniec z Rosji

migrant z Kuby

emigrant z Polski

przybysz z planety

osadnik zza Buga

uchodźca

wychodźca

przesedlieniec

migrant

emigrant

przybysz

osadnik

przesedlieniec na Ziemiach Zachodnich

przesedlieniec w Lublinie

przesedlieniec na zachód

migrant do Nimiec

migrant na terytorium Polski

emigrant do Ameryki

emigrant w Paryżu

przybysz w Stanach

przybysz do Ameryki

osadnicy na terenach okupowanych

dobrovoljno ali iznuđeno

iz ekonomskih razloga

 

e/migrant zarobkowy

e/migrant ekonomiczny

e/migrant sezonowy*

gastarbeiter

bandos

pracownik sezonowy*

pracownik przesiedlony

 

prisilno iz društveno-političkih razloga

wysiedleniec z Wielkopolski wysiedlony z Częstochowy

banita z Londynu

wypędzony z Pomorza

uchodźca z Abchazji

deportowany / deportowana z Rosji

wysiedleniec

wysiedlony

banita

wypędzony

emigrant polityczny

migrant polityczny

wychodźca polityczny

uchodźca

deportowany

deportowana

 

prisilno u ratu, ili progonima

zesłaniec z Kazachstanu

zesłany z Poznania

emigrant wojenny

zesłaniec

zesłany

zesłaniec na Syberii; zesłaniec na Sybir

prisilno

Poljske reči sa pridevom „sezonski“ – emigrant sezonowy, pracownik sezonowy, već samim nazivom ukazuju da promena mesta boravka nije stalna, ali s obzirom da ove poljske reči koriste istraživači u značenju ‘migrant’, navedene su u tabeli, iako odstupaju od usvojene definicije „migranta“. Time je data prednost jezičkoj praksi u odnosu na semantičku preciznost. Migranti mogu biti osobe nazvane: jeniec wojenny z armii rosyjskiej, pracownik cudzoziemski, pracownik przymusowy, pracownik nielegalny, pracownik-gość itd., ali postoje zatvorenici ili radnici koji ne menjaju kraj u kome žive.

Kako se razume. Upotreba reči emigrant i njoj bliskoznačnih reči najviše se ustaljeni u izrazima administrativno-političkog stila, u kome preovlađuju statistički i pravni aspekti migracije i života migranata. Kada široki semantički okviri reči migrant i emigrant nisu dovoljni za preciznija određenja, ovim rečima se dodaju konkretizujuće dopune. Različiti tipovi emigranata imaju različite poglede na svet, što se odražava i u njihovim jezičkim iskazivanjima. Ideološki činioci posebno su prisutni u tekstovima i iskazima o političkoj emigraciji. Tako je, npr., komunistička propaganda emigrantima iz svojih zemalja na Zapadu pripisivala najgore uvrede nazivajući ih izdajnicima, plaćenicima koji prodaju svoju zemlju. Takve crte pripisuju i poljski satiričari i političari perioda socijalizma svojim zemljacima-neistomišljenicima u inostranstvu. Nove crte starih tipova emigracije javljaju se i danas, tako da tema obuhvata i istorijske nazive i nove nazive. Novi tip ekonomske emigracije još se oslanja na stare leksičke mogućnosti, ali će možda priroda novog tipa radne emigracije dovesti i do nekih novih izraza i reči. U književnim tekstovima koji se bave minulim epohama autori se trude da opišu i predstave poimanje migracije sa stanovišta umetničko-istorijske rekonstrukcije i fikcionalizacije. Književnici ponekad stvaraju i autorske okazionalizme i neologizme u želji da rečima novostvorenom rečju odrede nijanse značenja kojih nema u postojećim rečima. U esejima o ličnim preživljavanjima emigranata ima odlomaka sa finim određenjima nijansi značenja pojmova iz ovog semantičkog polja, ali njima će pažnja biti posvećena u nekom od narednih radova.

*

Poljski lingvisti i sociolozi su u bavljenju jezičkim aspektima naziva i stereotipova migranata ukazali na niz činioca koji određuju ljude koji se trajno sele. Izrečene zamerke i kritičke opaske usmerene su ka tačnijem uočavanju postavki i dilema u lingvističkom pristupu poljskim rečima u značenju ’migranti’. Teoretsko razmatranje problema prethodni tako analizi pojedinačnih reči iz poljskih rečnika i tekstova. Navedene klasifikacije i tabele valjalo bi uporediti sa studijama koji se bave leksikografskim i leksikološkim pitanjima migrantologije i u drugim sredinama. Doprinos poljskih istraživača ispitivanju naziva migranata tako će biti moguće smestiti i u šire leksikološke okvire.

Trebalo bi uporediti i poljske reči slovenskog porekla sa odgovarajućim rečima u drugim slovenskim jezicima. Oni imaju iste korene, razgranate derivate i široko semantičko polje, pa bi pitanja srodnosti i razlika sa rečima u drugim slovenskim jezicima, u poređenju moglo ukazivati na njihov razvoj u istoriji jezika. Ispitivanje naziva u nekoliko jezika pokazalo bi osobenosti jezičkih predstava migranata u jezičkoj slici sveta.

Literatura

  1. Bartmiński, Jerzy: Dom i świat – opozycja czy współdzialanie // Dom w języku i kulturze / Red. Grażyna Sawicka.- Szczecin, 1997. – S. 11-22, Isto Bartmiński, Jerzy: Dom i świat – opozycja i komplementarność // Językowe podstawy obrazu świata.- Lublin, 2009.- 3 ed. – S. 167-177.
  2. Bartmiński, Jerzy: O pojęciu językowego obrazu świata // Językowe podstawy obrazu świata.- Lublin, 2009.- 3 ed. – S. 11-21.
  3. Czapka, Elżbieta: Stereotyp ushodźcy.- Olsztyn, 2006. – 183 s.
  4. Sawicka, Grażyna: Kstzaltowanie się stereotypu domu w polszczyźnie // Dom w języku i kulturze / Red. Grażyna Sawicka.- Szczecin, 1997. – S. 11-22.
  5. Wysoczański, Włodzimierz: Siatka pojęciowa migracji w ujęciu językowym // Migracje : dzieje, typologia, definicje / pod red. Antoniego Furdala i Włodzimierza Wysoczańskiego.- Wrocław, 2006. – S. 124-147.
  6. Zamojski, Jan Eugeniusz: Semantyka migratologiczna, czyli nieco refleksji nad terminami i pojęciami // Migracje. Historia – kultura. Migracje i społeczeństwo / pod red. J. E. Zamojskiego.- Warszawa, 2002, t. 7. –S. 274-284.

* Rad je napisan tokom studijskog boravka u Lublinu (2009) uz podršku poljskog fonda "Kasa im. Józefa Mianowskiego".

The article presents the theoretical aspects of studies of Polish lexem ‘migrant’ in the texts of the historian Jan E. Zamojski, linguist Włodzimierz Wysoczański and sociologist Elżbieta Czapka. Author analyze semantic fields of lexem ‘migrant’ in a manner which etnolingvist Jerzy Bartminsky suggested in the text “The Notion of linguistic vision of the world“.
Key words: lexicology, polish linguistics, migrant, semantic field, ethnolinguistics,

У статті представлено теоретичні аспекти вивчення польських лексем зі значенням ‘мігрант’. Дослідження здійснено на матеріалі текстів історика Яна Замойського, мовознавця Влодзимєжа Височанського і соціолога Елжбети Чапки. Автор аналізує семантичне поле ‘мігрант’ у рамках підходу, запропонованого етнолінгвістом Єжи Бартмінським у тексті „Про поняття мовного образу світу“.
Ключові слова: лексикологія, польське мовознавство, мігрант, семантичне поле, етнолінгвістика.

Dejan Ajdačić. Teorijski aspekti proučavanja poljskih leksema u značenju "migrant" // Компаративні дослідження слов'нських мов і літератур. Пам'яті Леоніда Булаховського. Київ, 2009, вип. 10. – с. 3-11.

На Растку објављено: 2009-10-18
Датум последње измене: 2009-10-18 11:19:19
 

Пројекат Растко / Словенска етнолингвистика