 Pomozite
obnovu crkve posvećene svetom kosovskom mučeniku knezu Lazaru
na Vidovom Vrhu
Herceg-Novi, Boka Kotorska
Vidov vrh je prevoj (750 m n/v) koji dijeli Mokrine od Sutorine. Na njemu je
postojala crkvica posvećena Sv. Knezu Lazaru Kosovskom, ali se o njenom nastanku,
kao i o rušenju, na zna ništa. Iz jednog dokumenta, pisanog sredinom XIX v. vidi
se da je bila u ruševinama, ali se svake godine na Vidovdan na tom crkvištu
služila liturgija. Iako se lokalitet ove crkvine nalazi u ataru sela Svrčuga,
ona je bila zajednička za dva sela – Svrčuge i Donje Mokrine, ili Miljeviće, kako
se to selo tada zvalo. Sem nje, zajednička je bila i crkva Sv. Đorđa u D. Mokrinama,
kao i groblje oko nje. Sela su udaljena jedno od drugog svega nekoliko stotina
metara, ali treba znati da je upravo između njih išla državna granica dvije velike
carevine: Turske i Austrije.
Na Đurđevdan 1888. g. ova dva sela odluče da zajednički obnove crkvu na Vidovom vrhu i sačine ugovor o njenom zidanju. Taj ugovor je sačuvan i na osnovu njega može se izvršiti skoro potpuna rekonstrukcija crkve. Namjera im je bila da se crkva završi do Vidovdana 1889. Međutim, njeno osvećenje je izvršeno na Mali Gospođindan iste godine. O tom činu donosimo u cjelosti članak što ga je objavio «Srpski glas» iz Zadra 1890. g. u broju 40, str. 3., koji glasi:
«Primili smo iz Risna izvještaj o osvećenju poznate Vidove crkve, na Vidovom
vrhu, na granici između hercegnovske općine i Hercegovine, koji na žalost,
radi uska prostora, ne možemo štampati u cjelini.
O ovoj crkvi, u razvalinama, govoreno je mnogo i pisano u našijem književnijem i političkijem listovima, kao o jednoj uspomeni slavnoga Vidov-dana. Prilikom vidovdanske pedesetogodišnjice (! petstogodišnjice, moja ispravka očite štamparske greške – V. P.), ovu su crkvu opet podigli seljani sa obadvije strane, s hercegovačke i bokeške granice, a pomoću priloga srpskijeh rodoljuba. Na novo podignuta crkva bila je osvećena na Mali Gospođin dan.
Osvećenje izvršio je hercegovački mitropolit Serafim. Crkva je namijenjena imenu sv. cara Lazara: «V pamjat svjatago velikomučenika cara Lazara bivšago samodršca serbskija zemlji». Tako sada postoje dvije crkve namjenjene svetom srpskom caru-mučeniku, ova na Vidovom vrhu, iznad Boke, na granici hercegovačkoj i ona na Kosovu, kod Knina, koja je bila osvećena prekolani na sami Vidov-dan.
Na svečanosti na Vidovom vrhu došlo je nekoliko sveštenika sa obadvije strane, načelnik hercegnovski Gojković, vojvoda Luka Tripković. Bilo je mnoštvo naroda iz Boke i Hercegovine.
Poslije crkvene službe bio je objed i veselje, koje je trajalo do same noći. Narod je oduševljeno i zahvalno ispratio mitropolita, koji se podigao iz daleka i po rđavom putu, da obred izvrši.»
Na novosagrađenoj crkvi bila je postavljena ploča sa natpisom koga u cjelosti
donosimo: «Za vladanja njegovog c. k. apos. veličanstva Franja Josipa
I. ovaj hram obnoviše Svrčužani i Donje-Mokrinjani pomoću dobrovoljnih
prilagača ZA SPOMEN 500-GODIŠNJICE propasti carstva srpskoga na
Kosovu. Vidov-vrh dne XV. junija 1889.»
Ovu ploču je iz ruševina crkve na plećima donijela pok. Anđe Tušup iz Svrčuga. Ploča se čuva u crkvi Sv. Đorđa i, ako Bog da da se crkva ponovo sazida, biće vraćena na svoje mjesto.
***
 Na
Gavrilovdan, 26. VII 2001. formiran je Odbor za treće podizanje crkve LAZARICE
na Vidovom vrhu po Blagoslovu Nj. P. Episkopa Zahumsko-hercegovačkog i Primorskog
G. Grigorija. Odbor broji 14 članova (skoro svi su mještani), a na čelu je mjesni
paroh prota Blagota Vasiljević.
Odbor ima svoj pečat i štambilj i žiro račun. Imenovani su potpredsjednik, blagajnik i sekretar. O svim aktivnostima Odbora vode se zapisnici i sva dokumentacija će se trajno čuvati, kako bi se poslije uspješno obavljenog posla na obnovi crkve mogla uraditi posebna publikacija o tome.
Šta je do sada urađeno?
Prikupljeno je nešto dobrovoljnih priloga u novcu, a mnogo više je najavljeno u mehanizaciji, materijalu i stručnim i zanatskim poslovima.
Za priključenje na postojeći kolski put od Lazarevića do Sitnice, koga je Vojska Jugoslavije gradila prije desetak godina, od lokaliteta Mili do Vidova vrha izrađen je projekat puta koga je besplatno uradio inženjer Živanko Erdevički.
 Na
osnovu tog projekta inženjerijska jedinica VJ je već, takođe besplatno, izvršila
probijanje trase do crkvine i trenutno se radi na potpunom uređenju te trase od
350 m dužine.
Inženjer arhitekta Mirko Kosić uradio je glavni projekat crkve, takođe bez nadoknade. Projekat je proslijeđen Zavodu za zaštitu spomenika u Kotoru radi dobijanja saglasnosti za njegovu realizaciju. Prema tom projektu, nova crkva bi bila nešto većih dimenzija od prethodne. To je takođe jednobrodna građevina 9 x 6 m (bez oltarskog prostora), zasvođena, sa četvrtastim zvonikom usađenim u pročelje crkve. Projektant se u svemu vodio poštovanjem tradicionalnog načina izrade sakralnih objekata na području Boke. Zvonik koji ima za osnovu kvadrat, izranja iz krova crkve, ima po dva okna na sve četiri strane i završava plićom kupolom, slično zvoniku parohijske crkve Sv. Varvare u Mokrinama. Prema procjeni projektanta izgradnja crkve iznosila bi, prema sadašnjim cijenama, nešto više od 60.000 evra. U tu sumu nije uračunato arheološko istraživanje, ikonostas, mobilijar i unutrašnje ukrašavanje crkve, kao ni 3 zvona. Nije urađen projekat uređenja porte i popravke jedne omanje bistijerne koju su sagradili Italijani za sakupljanje kišnice, s obzirom da je Vidov vrh bezvodno mjesto. Uz sve pomenuto treba naglasiti potrebu izgradnje jednog pomoćnog objekta – magacina koji je neophodan za vrijeme izgradnje, a i kasnije.
Dakle, da bi se dovršio hram i uredio prostor oko njega, potrebna su velika sredstva. Nadamo se da će svaka porodica Kruševica, Mokrina, pa i čitave opštine dati prilog prema svojim mogućnostima. Očekujemo odziv naših ljudi koji žive van Boke i van granica naše zemlje.
 Potpredsjednik
Odbora za izgradnju Lazarice
na Vidovom vrhu
Veselin Pestorić
Informacije možete dobiti na telefone:
+ 381 (0) 88 332 419 Protojerej Blagota Vasiljević
+ 381 (0) 88 44 187 Potpredsjednik Veselin Pestorić
+ 381 (0) 88 331 398 Sekretar Zoran Lazarević
+ 381 (0) 88 23 368 Blagajnik Pero Kosić
ili elektronskom poštom na adresu capin@cg.yu
Žiro račun: 55720-623-5-133
Poziv na broj: 2225003-93933447
CRNOGORSKA KOMERCIJALNA BANKA AD PODGORICA
(Svrha doznake: PRILOG ZA IZGRADNJU LAZARICE)
Incoming Payment Instruction:
59: Beneficiary Customer:
Account No: 2225011-4036150
Name: Lazarevic Zoran
Adress: V crnogorske brigade 9., Herceg-Novi, Montenegro
57: Account with institution:
Account No: 400 87 68 517/00 EUR
Name: CRNOGORSKA K. BANKA AD PODGORICA
Adress: 81000 Podgorica, Marksa i Engelsa
Swift code: CKBC YU 21
56: Intermediary Bank:
Name: COMMERZBANK AG Frankfurt
Adress: Frankfurt/Main BLZ 500 400 00
Swift code: COBA DE FF
E-mail: ckb@cg.yu ; ckbnkhn@cg.yu
26. VII 2001. GODINE
Istog dana izabran je Odbor za obnovu Lazarice po prethodnom blagoslovu Nj. P. Episkopa Zahumsko-hercegovačkog i Primorskog G. Grigorija, čijoj eparhiji teritorijalno pripada Vidov vrh. Za predsjednika Odbora imenovan je protojerej Blagota Vasiljević, paroh. Odbor broji 14 članova.
Slava neka je Gospodu Bogu i Njegovom blagovjesniku Arhanđelu Gavrilu!
Poštovani oče proto, draga u Hristu braćo i sestre, gospodo mokrinska – vi ste danas, po drevnom srpskom običaju, ispunili svoj seoski Zavjet. Niko od nas živih danas i ne zna kad je Zavjet nastao i zbog čega je nastao. Ali naše i nije da znamo. Zna to Bog i oni koji su u velikoj nevolji sklopili Zavjet s Bogom, a naše je da taj Zavjet ispunjavamo. Zapamtimo da je Zavjet nastajao u teškoj nevolji. Svi koji su čitali Sveto pismo znaju da je izabrani narod Božiji, Izrailj, sklapao Zavjet s Bogom i da je uvijek kad je odstupao od Saveza (Savez znači Zavjet) hodio po stranputicama, padao u ropstvo egipatsko i vavilonsko i skupo plaćao svoje odstupništvo od Boga. Cijela sveštena istorija Izrailja svjedoči nam o tome.
No, Bog nije sklapao Savez samo sa izabranim narodom Izrailja, već i sa svim narodima koji su kroz krštenje ušli u zajednicu hrišćanskih naroda, dakle, u Crkvu Hristovu. I naš narod srpski je jedan od tih naroda. Naš hod kroz istoriju osmišljen je i osoljen Zavjetom kosovskim: «Zemaljsko je za malena carstvo / A nebesko uvijek i do vijeka». I zapamtimo, ono što je jednom postalo Zavjet prati nas kroz čitavu našu istoriju.
I mi smo kao narod onoliko puta zaboravljali na Savez i ponašali se kao nekad stari Izrailj. Ali nas je Bog opominjao, a Crkva vaspostavila praznik Vidovdan da se sjećamo Zavjeta. Kosovski mučenik, Sv. Knez Lazar je u ime cijelog naroda položio zakletvu, ali su mnogi koji su vodili narod kroz istoriju išli njegovim stopama. Narod o tome svjedoči kroz pjesmu, istoriju, legendu. – «Vidovdane, moj očinji vide...».
I vaši preci, svjesni značenja Zavjeta, nekad u davnini, podigli su crkvu posvećenu Kosovskom Mučeniku Lazaru na Vidovom vrhu. Zašto baš gore, na vrhu brda na visini od 750 m n/v a na samoj granici dvaju srpskih pokrajina Hercegovine i Boke? Svakome ko se popne jednom na Vidov vrh će biti jasno da se bolje mjesto nije moglo izabrati. Crkva podignuta na njemu, kao brižna majka, bdi nad skoro cijelom sjeverozapadnom Bokom i stoji kao kula svjetilja na međi narodnoj. Ako pobrojite naše crkve koje se sa toga mjesta mogu vidjeti, nabrojićete ih preko 30. Znali su naši stari zašto Lazaricu i zašto na Vidovom vrhu.
I kakva je njena sudbina bila? Tipična naša narodna. Kad smo je podizali, bili smo narod Božiji, a kad smo je zaboravljali i ona je nestajala sa lica zemlje. Ali zar to nije bio izazov svima onima koji su se prisjetili Zavjeta i koji su pristupili njenoj obnovi. U jednom starom dokumentu se kaže da se na Vidovom vrhu svake godine na Vidovdan «na goloj podini služi liturgija», jer od crkve postoje samo ruševine. Prije sto i više godina naši preci pristupili su ponovnom podizanju Lazarice. I to su i uradili. No, uskoro su nastupila sudbinska vremena za nas kao naciju. I prva opomena na narodna lutanja i bezumlje, udar groma, a zatim vrijeme II svjetskog rata i njeno potpuno uništenje od «nosilaca zapadne hrišćanske kulture», italijanskih fašista.
I tako do današnjeg dana. Lazarice više nema, a narod ne samo što je odstupio od Zavjeta, već bježi od svake svetinje vođen suludim narodnim vođama.
Ali, hvala Bogu, nadajmo se da su se mnoge stvari promijenile, da je opomena bilo dosta i da je došlo vrijeme da se vratimo Zavjetu predaka, ALI NE DAJE SE SVAKOM NARAŠTAJU DA BUDE OBNOVITELj ZAVJETA BOŽIJEG! Nama je, izgleda, po Božijem dopuštenju, pripalo. Ako bude volja Božija, mi ćemo lako obnoviti našu Lazaricu. Ali budimo svjesni da samo fizičko podizanje crkve, bez njenog uziđivanja u naša srca ne može biti obnavljanje Zavjeta. Sve što budemo radili, ako se na to odlučimo, neka bude na veliku slavu Božiju, u čast Sv. Velikomučenika Kneza Lazara Kosovskog, a na spasenje naroda Srpskog.
Gospod će dati krepost narodu svome.
Gospod će blagosloviti ljude svoje mirom.
Živjeli i srećno i Bogom blagosloveno treće podizanje Lazarice na Vidovom vrhu!
//
Projekat Rastko - Boka / Duhovnost //
[ Promena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]
©
2001-2003. "Projekat
Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije,
izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih
autorskih prava. Nijedan
deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne
saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.
|
