Projekat Rastko / Projekti Rastko - Skadar / Shkoder  
Biblioteka slovena u Albaniji i albansko-slovenskih kulturnih veza

Autori
Jezik
Folklor
Istorija
Umetnost
Prevodi
O Albaniji
Bibliografija
Linkovi
 

Projekat Rastko Skadar: Stanovništvo slovenskog porijekla u Albaniji

N. I. Tolstoj

O jezičkim reliktima starog slovenskog stanovništva u Albaniji

Izvor: "Stanovništvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine

Problem proučavanja slovenskog stanovništva na tlu Albanije u davnini je problem koji se rešava u velikoj, možda i najvećoj, meri pomoću lingvističkih podataka i metoda.

Jezička građa, prvenstveno leksička i toponomastička, pruža nam velike mogućnosti za različita etnografska i istorijska proučavanja, za rekonstrukciju etničke i jezičke situacije u jugozapadnom delu Balkana u doba posle Velike migracije Slovena, posle VI veka i u Srednjem veku.

O tragovima najstarijeg slovenskog življa na teritoriji savremene Albanije dosad najpotpunije je pisao ruski slavista Atanasije Seliščev u knjizi "Slavjanskoe naselenie v Albanii" (Sofija, 1931). Profesor Radmilo Marojević je dosta stručno i kritički govorio o sadržaju te knjige, zato, koristeći Seliščevljevu građu, hteo bih da skrenem vašu pažnju samo na nekoliko činjenica.

Prvo. Dok iz domena stočarstva u albanskom jeziku nalazimo vrlo malo slovenskih pozajmica (na primer, bagεtí 'rogata stoka' ili turíšt 'trlo, top') u albanskoj zemljoradničkoj terminologiji beležimo znatan broj reči slovenskog porekla kao što su: branε (u južnoj Albanci), lésa, lešε (u srednjoj Albaniji), vlač[i] (u severnoj Albanci). Sve su to nazivi za 'branu' arhaičkog tipa, za povezane grane, koje se vuku po uzoranoj zemlji, ili oštε, štije, oíštεjε 'deo rala ili pluga, oje, ruda, koja se vezuje za plug'. Za druge delove pluga u albanskom ima dosta naziva romanskog porekla. Tim primerima mogu se dodati: alb. maftukε, i kopαtš 'motika', kose 'kosa', osté, hostén, ustę i bodéts 'ostan, štap, kojim se gone volovi', kao i kεrtšu, kεrtšuri (tock.), kertšu (iei) 'krčevina, iskrčeno zemljište', brazde 'brazda', zagen (iei) 'isto'(od *zagon'), prašîs 'prašiti, činiti sipkom zemlju', ograjε (u zapadnoj Albaniji) 'polje', lεndin 'ledina', gde je sačuvan nazalni refleks starog slovenskog nosnog samoglasnika ę (uporedi rusko ljada, ljadina), zatim sanε, san 'seno' i t. d. Zbog manjkanja vremena ne spominjem slovenizme koje znače različite zgrade za čuvanje žita, sena, poljoprivrednih proizvoda, mere za žito i slično. Mnogobrojni su slovenizmi u pčelovodskoj zanatskoj, socijalnoj i društvenoj terminologiji, pa čak i u terminologiji paganske duhovne kulture: tsare 'veštica' od slov. čara, čarati, kobε od slov. kob 'sudbina, zla sudbina' i t. d.

Geografska terminologija i toponomastika slovenskog porekla u albanskom jeziku i na albanskom području je mnogobrojna i raznovrsna, što znači da su Sloveni dugo opstajali na tom tlu i ostavili duboki trag. To su Sveta Gorica (Zuadigoriza) kod Devola, Zamište (Zamisque), Trstenica (Tristannicza) i drugi toponimi poznati još iz povelja 1273. i 1274. godine. Toponimi-slovenizmi obuhvataju čitavu teritoriju Albanije, oni su vrlo zanimljiv i poučan materijal za istoričare i lingviste, ali sam ja radi kraćeg izlaganja prinuđen da ga ostavim po strani i krenem dalje.

***

Drugo. Stari, već iščezao slovenski živalj u Albanci bio je u neposrednom dodiru i susedstvu na istoku i severu sa Slovenima, koji su bili preci današnjih Makedonaca i Srba, Srba-Crnogoraca. Na zapadu se prostiralo Jadpancko i Jonsko more, a na jugu je opet bio jedan veliki slovenski etnički masiv u grčkoj sredini, na grčkom etničkom tlu, koji se širio sve do Egejskih obala i Peloponeza. Ostaci slovenskog jezičkog blaga u grčkim dijalektima i u grčkoj toponimiji u kulturološkom i lingvističkom pogledu su slični slovenskim reliktima na albanskom jezičkom području, kao što svedoče radovi M. Fasmera, F. Malingudisa i drugih. Uporedite toponime: Γιαννιτσα (oko Janine) - oblik se objašnjava kao kontaminacija reči "jamište" i Γιάννις (Janis), Τριστεάνικον (XIV v., 1361) od *Trstenik, ili Γοριτσα - * Gorica (oko Janine) i t. d.

Treće. Što se tiče severnih suseda balkanskih Slovena - Rumuna i Mađara, poznato je da su njihovi jezici i njihova toponimija sačuvali veliki sloj slovenske leksike i to geografskog, zemljoradničkog, građevinskog i socijalnog obeležja. O tome svedoče radovi P. Skoka, G. Mihaile, P. Jordana, I. Kneža, T. Kapidana i drugih. Mađari su bili došljaci, koji su u Panoniji krajem IX veka zatekli brojno slovensko stanovništvo, sa dosta razvijenom i visokom materijalnom (zemljoradničkom) i duhovnom kulturom, koja je već bila hrišćanska, ali i poganska u znatnoj meri. Oni su odmah počeli sa asimilacijom Slovena, a njihov jezik je izvesno vreme funkcionisao kao superstrat prema slovenskoj jezičkoj podlozi. Do hibridnog jezika nije došlo, ali je slovenski doprinos mađarskom leksičkom fondu bio i ostao znatan. Sa Grcima i Albancima se stvorila obrnuta situacija, ali je rezultat bio isti. Grci i Albanci su bili starosedeoci na Balkanu dok su Sloveni u VI v. i docnije bili kao etnička i lingvistička naslaga, kao adstrat, superstrat. Došlo je do izvesnog jezičkog pomeranja, zbližavanja, do stvaranja opštih jezičkih pojava i pokazatelja - balkanizama.

Proučavanje slovenizama u albanskom jeziku i dijalektima preduzeto u jednoj široj perspektivi, u perspektivi svih južnoslovenskix narečja i slovenskih pozajmica u neslovenskim balkanskim jezicima pruža mogućnost građenja jedne dosta istinite rekonstrukcije slovenskog jezičkog i etničkog "pejzaža" u rano doba istorije Slovena na Balkanu, u doba posle njihovog doseljenja. Stvaranju, ili bolje reći "slikanju" tog pejzaža može u znatnoj meri doprineti istorijska lingvistička geografija.

U okviru poznate hipoteze Gavacija-Bratanića o centralnom i lateralnim arealima balkanskih Slovena u davnini, koji su se stvorili kao rezultat dvaju velikih talasa slovenske migracije na Balkan, današnja teritorija Albanije bi pripala velim delom lateralnim arealima. Ta pretpostavka se oslanja na različite tipove rala kod albanskog stanovništva i na prisustvo termina oje, ojište, koji je tipičan za lateralni areal (u centralnom arealu je gredelj, uporedi rusko grjadel'), kao i na druge činjenice. Uostalom, potrebni su nova ispitivanja u tom pravcu i nova građa.