Novi Zavjet

OTKRIVENjE SVETOGA JOVANA BOGOSLOVA

1 Jovan zatočen na Patmosu. Viđenje Hrista - Sina Čovječijega. Tajna sedam zvijezda i sedam Crkava.

1. Otkrivenje Isusa Hrista, koje njemu dade Bog, da pokaže slugama svojim šta se ima zbiti uskoro; i objavi ga poslavši ga preko anđela svojega slugi svojemu Jovanu,

2. Koji posvjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, sve što vidje.

3. Blažen je onaj koji čita i oni koji slušaju riječi proročanstva, i čuvaju ono što je napisano u njemu, jer vrijeme je blizu.

4. Od Jovana na sedam Crkava koje su u Aziji: Blagodat vam i mir od Boga, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi; i od sedam duhova, koji su pred prijestolom njegovim;

5. I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom,

6. I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.

7. Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.

8. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj.

9. Ja, Jovan, brat vaš i zajedničar u nevolji i carstvu i trpljenju u Isusu Hristu, bijah na ostrvu zvanom Patmos zbog riječi Božije i svjedočenja za Isusa Hrista.

10. Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše:

11. Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.

12. I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih,

13. I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim.

14. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni;

15. I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda.

16. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj.

17. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me, govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji

18. I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.

19. Napiši, dakle, što si vidio, i što jeste i što će biti poslije ovoga:

20. Tajnu sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijećnjaka zlatnih. Sedam zvijezda jesu anđeli sedam Crkava, a sedam svijećnjaka jesu sedam Crkava.

2 Hristova poruka Crkvama: u Efesu, Smirni, Pergamu i Tijatiri.

1. Anđelu Crkve u Efesu napiši: Tako govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici svojoj, i koji hodi posred sedam svijećnjaka zlatnih:

2. Znam djela tvoja, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, i da ne možeš da podnosiš zle, i provjerio si one koji govore za sebe da su apostoli a nisu, i našao si da su lažni.

3. I trpljenje imaš, i namučio si se za Ime moje, i nisi sustao.

4. Ali mi je krivo na tebe, što si onu prvu ljubav tvoju ostavio.

5. Sjeti se, dakle, otkuda si pao, i pokaj se, i ona prva djela čini; ako li ne, doći ću ti uskoro, i ukloniću svijećnjak tvoj s mjesta njegova ako se ne pokaješ.

6. Ali ovo imaš što mrziš djela nikolaita, koja i ja mrzim.

7. Ko ima uho neka čuje što Duh govori Crkvama. Onome ko pobijedi daću mu da jede od drveta života koje je u raju Boga moga.

8. I anđelu Crkve u Smirni napiši: Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi:

9. Znam djela tvoja, i nevolju i siromaštvo - ali si bogat - i hulu onih koji govore da su Judejci a nisu, nego sinagoga satanina.

10. Ne boj se nimalo od onoga što ima da pretrpiš. Gle, đavo će neke od vas baciti u tamnicu, da bi vas iskušao, i imaćete nevolju deset dana. Budi vjeran do same smrti i daću ti vijenac života.

11. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama. Onome koji pobijedi neće nauditi druga smrt.

12. I anđelu Crkve u Pergamu napiši: Tako govori Onaj koji ima mač oštar s obje strane:

13. Znam djela tvoja, i gdje obitavaš, ondje gdje je prijesto satanin; i držiš Ime moje, i nisi se odrekao vjere moje ni u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje satana boravi.

14. Ali malo mi je krivo na tebe, što imaš tu onih koji se drže učenja Valaama, koji nauči Valaka da baci sablazan među sinove Izrailjeve da jedu žrtve idolske i da bludniče.

15. Isto tako imaš i ti onih koji se drže učenja nikolaita.

16. Pokaj se, dakle; ako li ne, doći ću ti uskoro, i vojevaću s njima mačem usta svojih.

17. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama. Onome koji pobijedi daću da jede od mane sakrivene, i daću mu kamen bijeli, i na kamenu novo Ime napisano, koje niko ne zna osim onoga koji ga prima.

18. I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar:

19. Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadanja djela tvoja su brojnija od ranijih.

20. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske.

21. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga.

22. Evo bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih,

23. I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.

24. A govorim vama ostalim Tijatircima, koji ne drže učenje ovo, koji ne poznaju dubine satanine, kao što govore; neću metnuti na vas drugo breme,

25. Ali ono koje imate držite dok ne dođem.

26. I onome koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daću vlast nad neznabošcima;

27. I vladaće nad njima gvozdenom palicom, i oni će se razbiti kao sudovi lončarski;

28. Kao i ja što primih od Oca moga; i daću mu zvijezdu jutarnju.

29. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama.

3 Poruka Hristova Crkvama: u Sardu, Filadelfiji i Laodikiji.

1. I anđelu Crkve u Sardu napiši: Tako govori Onaj što ima sedam duhova Božijih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela, imaš ime da si živ, a mrtav si.

2. Preni se i bdi, pa utvrdi ostalo što je gotovo da pomre, jer ne nađoh tvoja djela da su savršena pred Bogom mojim.

3. Pamti, dakle, kako si primio i čuo, drži to i pokaj se. Ako li ne budeš bdio, doći ću ti kao lopov, i nećeš znati u koji čas ću doći na te.

4. Ali imaš i u Sardu nekoliko njih, koji ne ukaljaše haljine svoje, i hodiće sa mnom u bijelima, jer su dostojni.

5. Tako će onaj koji pobijedi biti obučen u haljine bijele, i neću izbrisati ime njegovo iz Knjige života, i priznaću ime njegovo pred Ocem mojim i pred anđelima njegovim.

6. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama.

7. I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.

8. Znam djela tvoja; evo, otvorio sam vrata pred tobom koja niko ne može zatvoriti; jer malo snage imaš, a održao si moju riječ, i nisi se odrekao Imena moga.

9. Evo dajem ti iz sinagoge satanine one koji govore za sebe da su Judejci a nisu, nego lažu; evo, učiniću da oni dođu i da se poklone pred nogama tvojim, i da znaju da te ja ljubim.

10. Zato što si održao moju zapovijest o trpljenju, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja koji će doći na vascijeli svijet da iskuša one koji žive na zemlji.

11. Dolazim uskoro; drži što imaš, da niko ne uzme vijenca tvoga.

12. Onoga koji pobijedi učiniću stubom u hramu Boga moga, i više neće izići napolje; i napisaću na njemu Ime Boga moga, i ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi s neba od Boga moga, i novo Ime moje.

13. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori crkvama.

14. I anđelu Crkve u Laodikiji napiši: Tako govori Amin, Svjedok vjerni i istiniti, Začetnik tvorevine Božije:

15. Znam djela tvoja, da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć!

16. Tako, pošto si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih.

17. Jer govoriš: Bogat sam, i obogatio sam se, i ništa mi ne treba; a ne znaš da si nesrećan, i jadan, i siromašan, i slijep, i nag.

18. Savjetujem ti da kupiš od mene zlata ognjem žeženoga, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš, te da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti da pomažeš oči svoje, da vidiš.

19. Ja one koje ljubim karam i popravljam; zato revnuj, i pokaj se.

20. Evo stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom.

21. Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.

22. Ko ima uho neka čuje šta Duh govori Crkvama.

4 Viđenje slave prijestola Božijeg i poklonjenje Svedržitelju na prijestolu.

1. Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i čuh onaj isti glas gdje zbori sa mnom kao truba i govori: Popni se amo, i pokazaću ti šta ima da bude poslije ovoga.

2. I odmah bijah u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše Neko,

3. Po izgledu sličan kamenu jaspisu i sardu; i okolo prijestola bijaše duga na izgled kao smaragd.

4. I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim.

5. I od prijestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; i sedam svijećnjaka ognjenih gorahu pred prijestolom, a to su sedam duhova Božijih.

6. I pred prijestolom kao more stakleno, slično kristalu; i nasred prijestola i oko prijestola četiri živa bića, puna očiju sprijeda i pozadi.

7. I prvo biće bješe slično lavu, i drugo biće slično teletu, i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bješe slično orlu u letu.

8. I svako od četiri živa bića imađaše po šest krila, naokolo i iznutra puna očiju, i dan i noć ne miruju govoreći: Svet, Svet, Svet Gospod Bog Svedržitelj, Koji bješe i Koji jeste i Koji dolazi.

9. I kada živa bića dadoše slavu i čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolu, Koji živi u vijekove vijekova,

10. Padoše dvadeset i četiri starješine pred Onim što sjedi na prijestolu, i pokloniše se Onome što živi u vijekove vijekova, i položiše vijence svoje pred prijestolom govoreći:

11. Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.

5 Jagnje Božije uzima knjigu sa sedam pečata.

1. I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata.

2. I vidjeh anđela silna gdje objavljuje gromkim glasom: Ko je dostojan da otvori knjigu i razlomi pečate njene.

3. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjigu niti da zagleda u nju.

4. I ja plakah mnogo što se ne nađe niko dostojan da otvori knjigu, niti da zagleda u nju.

5. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.

6. I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji.

7. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu.

8. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih.

9. I pjevahu pjesmu novu, govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena.

10. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.

11. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada.

12. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov.

13. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova!

14. I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.

6 Jagnje otvara prvih šest pečata knjige.

1. I vidjeh da Jagnje otvori jedan od sedam pečata, i čuh jedno od četiri živa bića gdje govori kao glas groma: Dođi i vidi!

2. I vidjeh, i gle, konj bijeli, i onaj što sjeđaše na njemu imađaše strijelu; i dade mu se vijenac, i nastupi pobjeđujući, i da pobijedi.

3. I kad otvori drugi pečat, čuh drugo živo biće gdje govori: Dođi!

4. I iziđe konj riđ, i onome što sjeđaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje te da se ljudi međusobno kolju, i dade mu se mač veliki.

5. I kad otvori treći pečat, čuh treće živo biće gdje govori: Dođi i vidi! I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeđaše na njemu imađaše mjerila u ruci svojoj.

6. I čuh kao glas između četiri živa bića gdje govori: Mjera pšenice za dinar, i tri mjere ječma za dinar, a ulje i vino nemoj uskratiti.

7. I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrtog živog bića gdje govori: Dođi i vidi!

8. I vidjeh, i gle, konj sivac, i jahač na njemu kome je ime Smrt, i pakao iđaše za njim; i dade mu se vlast nad četvrtinom zemlje, da ubija mačem i glađu i pomorom i zvjerinjem zemaljskim.

9. I kad otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih za riječ Božiju i za svjedočanstvo Jagnjetovo koje imahu.

10. I povikaše glasom silnim govoreći: Dokle ćeš, Gospodaru Sveti i Istiniti, odlagati da sudiš i osvetiš krv našu na onima što žive na zemlji?

11. I svakome od njih dade se haljina bijela, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se napuni i broj satrudnika njihovih i braće njihove, koji ima da budu pobijeni kao i oni.

12. I vidjeh, kad otvori šesti pečat, nasta zemljotres veliki, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec sav posta kao krv;

13. I zvijezde nebeske padoše na zemlju, kao što smokva odbacuje zametke svoje kad je zaljulja veliki vjetar;

14. I nebo se izmače kao svitak kad se savije, i svaka gora i ostrvo pokrenuše se s mjesta svojih.

15. I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske;

16. I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova,

17. Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?

7 Broj zapečaćenih iz dvanaest koljena. Mnoštvo spasenih krvlju Jagnjetovom iz svih naroda.

1. I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duva vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.

2. I vidjeh drugoga anđela gdje se diže od istoka sunca, koji imaše pečat Boga živoga, i povika silnim glasom četvorici anđela kojima bješe dano da pustoše zemlju i more, govoreći:

3. Ne kvarite zemlje, ni mora, ni drveća, dok ne stavimo pečat slugama Boga našega na čela njihova.

4. I čuh broj obilježenih pečatom: sto i četrdeset i četiri hiljade onih sa pečatom iz sviju plemena sinova Izrailjevih:

5. Iz plemena Judina dvanaest hiljada sa pečatom; iz plemena Ruvimova dvanaest hiljada; iz plemena Gadova dvanaest hiljada;

6. Iz plemena Asirova dvanaest hiljada; iz plemena Neftalimova dvanaest hiljada; iz plemena Manasijina dvanaest hiljada;

7. Iz plemena Simeunova dvanaest hiljada; iz plemena Levijeva dvanaest hiljada; iz plemena Isaharova dvanaest hiljada;

8. Iz plemena Zavulonova dvanaest hiljada; iz plemena Josifova dvanaest hiljada; iz plemena Venijaminova dvanaest hiljada onih sa pečatom.

9. Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim;

10. I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu.

11. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,

12. Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin!

13. I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše?

14. I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj.

15. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima.

16. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega.

17. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.

8 Otvaranje sedmog pečata. Kadionica sa molitvama svetih. Prve četiri trube.

1. I kad otvori sedmi pečat, nasta tišina na nebu oko pola časa.

2. I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba.

3. I drugi anđeo dođe, i stade pred žrtvenikom držeći kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da prinese sa molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestolom.

4. I uznese se dim od tamjana sa molitvama svetih iz ruke anđelove pred Boga.

5. I uze anđeo kadionicu i napuni je ognjem sa žrtvenika i baci na zemlju. I na staše gromovi i jeka i sijevanje munja i zemljotres.

6. I sedam anđela koji imahu sedam truba, pripremiše se da zatrube.

7. I prvi zatrubi, i nasta grad i oganj, pomiješani sa krvlju i to bi bačeno na zemlju, i trećina zemlje izgorje, i trećina drveća izgorje, i sva trava zelena izgorje.

8. I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena bi bačena u more; i trećina mora posta krv,

9. I izgibe trećina živih stvorenja u moru i trećina lađa propade.

10. I treći anđeo zatrubi, i pade s neba zvijezda velika, koja goraše kao buktinja, i pade na trećinu rijeka i na izvore voda.

11. A ime zvijezdi bješe Pelen. I trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer postadoše gorke.

12. I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda, tako da se pomrači trećina njihova, i da trećina dana ne svijetli, takođe i noći.

13. I vidjeh i čuh jednoga orla gdje leti posred neba i govori snažnim glasom: Avaj, avaj, avaj onima koji žive na zemlji od ostalih i glasova trubnih one trojice anđela koji će tek zatrubiti.

9 Peta truba i prvo zlo. Šesta truba i drugo zlo.

1. I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju i dade joj se ključ od dubine bezdana;

2. I otvori dubinu bezdana, i izađe dim iz dubine kao dim zažarene peći i pomrači se sunce i vazduh od dima iz bezdana.

3. A iz dima iziđoše skakavci na zemlju i dade im se vlast kao što imaju vlast skorpije na zemlji.

4. I rečeno im bi, da ne škode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojim.

5. I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje od skorpije kad ujede čovjeka.

6. I u te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i poželjeće da umru, i smrt će od njih bježati.

7. A izgled skakavaca bijaše sličan konjima spremnim za boj, i na glavama njihovim bijahu kao neki vijenci slični zlatu, i lica njihova kao lica ljudska;

8. I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao zubi u lavova;

9. I imahu oklope kao oklope gvozdene, i šum krila njihovih bijaše kao buka mnogih konjskih kola kada jure u boj.

10. I imahu repove slične skorpijama, i žaoke, i u repovima svojim moć da škode ljudima pet mjeseci.

11. Oni imahu cara nad sobom anđela bezdana, kome je ime na jevrejskom Avadon, a na grčkom Apolion.

12. Jedno zlo prođe, evo idu još dva zla za ovim.

13. I šesti anđeo zatrubi, i čuh jedan glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom,

14. Gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu: Odriješi četiri anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu.

15. I biše odriješena četiri anđela pripremljena za čas, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.

16. I broj vojske na konjima bijaše dvije stotine miliona; i čuh njihov broj.

17. I tako vidjeh u viđenju konje i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene, plavičaste i sumporaste; i glave konja bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovih izlažaše oganj i dim i sumpor.

18. Od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovih.

19. Jer je moć konja u ustima njihovim i u repovima njihovim, a repovi su njihovi slični zmijama, imaju glave i sa njima škode.

20. A ostali ljudi koji ne pogiboše od ovih zala, ne pokajaše se od djela ruku svojih, da se ne klanjaju demonima, ni idolima zlatnim i srebrnim i bronzanim i kamenim i drvenim, koji niti mogu vidjeti, ni čuti, ni hoditi;

21. I ne pokajaše se za ubistva svoja, ni za gatanja svoja, ni za blud svoj, ni za krađe svoje.

10 Anđeo sa knjigom. Sedam gromova. Jovan pojede knjigu da prorokuje.

1. I vidjeh drugoga anđela silna gdje silazi s neba, koji bješe odjeven u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni;

2. I on držaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i stade svojom desnom nogom na more a lijevom na zemlju;

3. I povika glasom gromkim kao što riče lav. I kad on povika, progovoriše sedam gromova glasovima svojim.

4. A kada progovoriše sedam gromova, htjedoh da pišem, no čuh glas sa neba koji govori: Zapečati ono što govoriše sedam gromova, i to ne piši.

5. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu,

6. I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova, Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće;

7. Nego u dane glasa sedmoga anđela, kada bude zatrubio, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi slugama svojim prorocima.

8. I glas koji čuh sa neba, opet progovori sa mnom i reče: Idi, uzmi knjižicu otvorenu u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.

9. I otidoh anđelu i rekoh mu da mi da knjižicu. I reče mi: Uzmi i pojedi je; i zagorčaće ti utrobu, ali u ustima tvojim biće slatka kao med.

10. I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i pojedoh je; i bješe u ustima mojim slatka kao med, a kad je pojedoh, postade gorka utroba moja.

11. I rekoše mi: Treba opet da prorokuješ pred narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.

11 Mjerenje hrama Božijeg. Dva svjedoka Božija ubijena i oživjela. Sedma truba.

1. I dade mi trsku sličnu palici, govoreći: Ustani i izmjeri hram Božiji i žrtvenik, i one koji se klanjaju u njemu;

2. A spoljašnje dvorište hrama izostavi i njega nemoj mjeriti, jer je dato neznabošcima, i oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca.

3. I daću dvojici svjedoka mojih i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana, obučeni u vreće.

4. Ovi su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje.

5. I ako im ko učini nepravdu, oganj izlazi iz usta njihovih i proždire neprijatelje njihove; i ko im bude htio učiniti nepravdu, on mora tako poginuti.

6. Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova prorokovanja; i imaju vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom kad god budu htjeli.

7. I kada svrše svjedočenje svoje, zvijer što izlazi iz bezdana učiniće rat s njima, i pobijediće ih, i ubiće ih.

8. I tjelesa njihova ostaviće na trgu velikoga grada, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod njihov bi raspet.

9. I ljudi iz naroda i rodova i jezika i plemena gledaće tjelesa njihova tri i po dana, i neće dopustiti da se tijela njihova polože u grob.

10. I stanovnici zemlje radovaće se zbog njih i veseliće se i darove će slati jedni drugima, jer ova dva proroka mučiše stanovnike zemlje.

11. A poslije tri i po dana uđe u njih duh života od Boga, i stadoše na noge svoje, i strah veliki obuze one koji ih gledahu.

12. I čuše silan glas sa neba, koji im govori: Uziđite ovamo! I uziđoše na nebo na oblaku, i vidješe ih neprijatelji njihovi.

13. I u onaj čas bi zemljotres veliki, i pade deseti dio grada, i pogibe od zemljotresa sedam hiljada imena ljudskih, a ostali se uplašiše i dadoše slavu Bogu nebeskome.

14. Zlo drugo prođe; evo zlo treće dolazi brzo.

15. I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.

16. I dvadeset i četiri starješine, koji sjede na prijestolima svojim pred Bogom, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu,

17. Govoreći: Blagodarimo ti, Gospode Bože Svedržitelju, Koji jesi, i Koji bješe, i Koji dolaziš, što si primio silu svoju veliku, i zacario se;

18. I neznabošci se razgnjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme da se mrtvima sudi, i da se dade plata slugama tvojima, prorocima i svetima i onima koji se boje Imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji kvare zemlju.

19. I otvori se hram Božiji na nebu, i pokaza se kovčeg zavjeta Gospodnjeg u hramu njegovom; i biše munje, i jeka, i gromovi, i zemljotresi, i grad veliki.

12 Žena obučena u sunce i crvena aždaja. Rođenje muškog Djeteta. Rat Mihaila i anđela sa aždajom. Aždaja bačena na zemlju.

1. I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.

2. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi.

3. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna;

4. I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno.

5. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.

6. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.

7. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini;

8. I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu.

9. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini;

10. I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.

11. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočenja svojega, i ne mariše za život svoj do smrti.

12. Zato se veselite nebesa, i vi koji živite na njima! Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima.

13. I kad vidje aždaja da bi zbačena na zemlju, poče progoniti ženu koja rodi muško Čedo.

14. I ženi biše data dva krila orla velikoga da odleti u pustinju na mjesto svoje, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i pola vremena, daleko od zmije.

15. A zmija ispusti za ženom iz usta svojih vodu kao rijeku, da bi je rijeka odnijela.

16. I zemlja pomože ženi, i otvori zemlja usta svoja i proguta rijeku koju ispusti aždaja iz usta svojih.

17. I razgnjevi se aždaja na ženu i otide da ratuje sa ostalima iz sjemena njezinog, koji drže zapovijesti Božije i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.

13 Zvijer iz mora. Poklonjenje zvijeri. Druga zvijer - iz zemlje. Žig i broj zvijeri.

1. I stadoh na pijesku morskome, i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše deset rogova i sedam glava, i na rogovima njezinim deset kruna, i na glavama njezinim imena hulna.

2. I zvijer koju vidjeh bijaše slična risu, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lava. I dade joj aždaja silu svoju i prijesto svoj i vlast veliku.

3. I vidjeh jednu od glava njezinih kao na smrt zaklanu, i njezina smrtna rana izliječi se. I sva zemlja diveći se pođe za zvijeri, i pokloniše se aždaji koja dade vlast zvijeri;

4. I pokloniše se zvijeri govoreći: Ko je kao zvijer? Ko može sa njom ratovati?

5. I dana joj biše usta koja govore ohole riječi i huljenja, i dade joj se vlast da zlotvori četrdeset i dva mjeseca.

6. I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli Ime njegovo, i dom njegov, i one koji stanuju na nebu.

7. I dano joj bi da ratuje sa svetima i da ih pobijedi; i dana joj bi vlast nad svakim rodom i narodom i jezikom i plemenom.

8. I pokloniše se njoj svi oni koji žive na zemlji, čije ime nije zapisano u Knjizi života Jagnjeta zaklanoga od postanja svijeta.

9. Ako ko ima uho neka čuje.

10. Ko u ropstvo odvodi, u ropstvo će otići; ko mačem ubija, treba i on mačem da bude ubijen. Ovdje je trpljenje i vjera svetih.

11. I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta, i govoraše kao aždaja.

12. I svu vlast prve zvijeri činjaše pred njom; i učini da se zemlja i koji žive na njoj poklone prvoj zvijeri, čija se smrtna rana iscijeli.

13. I činjaše znamenja velika, pa učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.

14. I obmanjuje one koji žive na zemlji čudesima, koja joj biše dana da čini pred zvijeri, govoreći onima koji žive na zemlji da načine lik zvijeri, koja imade ranu od mača i osta živa.

15. I bi joj dano da liku zvijeri dade duh, da lik zvijeri i progovori i učini da budu pobijeni oni koji se ne poklone liku zvijeri.

16. I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, da im dadu žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelu njihovom,

17. Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ime zvijeri ili broj imena njezina.

18. Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri; jer je broj čovjekov, i broj njezin je šest stotina šezdeset i šest.

14 Jagnje i sto četrdeset četiri hiljade djevstvenika na gori Sionu. Tri anđela sa vijestima. Žetva Sina Čovječijega. Kaca gnjeva Božijega.

1. I vidjeh, i gle Jagnje koje stajaše na gori Sionu i sa Njime sto četrdeset i četiri hiljade, koji imahu Ime njegovo i Ime Oca njegovog napisano na čelima svojim.

2. I čuh glas sa neba kao glas voda mnogih, i kao glas groma jakog; i glas koji čuh bješe kao guslanje guslara u gusle svoje.

3. I pjevahu pjesmu novu pred prijestolom i pred četiri živa bića i pred starješinama; i niko ne mogaše naučiti ovu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje.

4. Ovo su oni koji se ne oskvrniše sa ženama, jer su djevstvenici; ovo su oni koji idu za Jagnjetom kuda god pođe; ovi su otkupljeni između ljudi kao prvina Bogu i Jagnjetu;

5. I u njihovim ustima ne nađe se laž, jer su bez mane.

6. I vidjeh drugoga anđela koji leti posred neba, koji imaše vječno Jevanđelje da blagovijesti onima koji žive na zemlji i svakome plemenu i rodu i jeziku i narodu.

7. I govoraše snažnim glasom: Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se Onome koji stvori nebo i zemlju i more i izvore vodene.

8. I drugi anđeo sledovaše govoreći: Pade, pade Vavilon veliki, koji je žestokim vinom bluda svojega napojio sve narode.

9. I treći anđeo sledovaše za njima govoreći glasom gromkim: Ko god se pokloni zvijeri i liku njezinom, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,

10. I on će piti od vina gnjeva Božijeg, koje je nepomiješano natočeno u čašu gnjeva njegovog, i biće mučen u ognju i sumporu pred anđelima svetima i pred Jagnjetom.

11. I dim mučenja njegovog uzdizaće se u vijekove vijekova; i neće imati odmora dan i noć oni koji se klanjaju zvijeri i liku njezinom, i ko god prima žig imena njezina.

12. Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu.

13. I čuh glas sa neba koji mi govori: Napiši: Blaženi mrtvi koji od sada umiru u Gospodu! Da, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, a djela njihova će slijediti za njima.

14. I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar.

15. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši.

16. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.

17. I drugi anđeo izađe iz hrama što je na nebu, i on je imao srp oštar.

18. I drugi anđeo iziđe iz oltara, koji je imao vlast nad ognjem, i povika jakim glasom onome koji imaše srp oštri: Zamahni srpom svojim oštrim, i odreži grožđe vinograda zemaljskog; jer sazreše grozdovi njegovi.

19. I baci anđeo srp svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i metnu u veliku kacu gnjeva Božijega.

20. I izgazi se kaca izvan grada, i iziđe krv iz kace sve do uzda konjima u širinu od hiljadu i šest stotina stadija.

15 Posljednjih sedam zala. Pjesma Jagnjetu na staklenom moru. Sedam čaša gnjeva.

1. I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i čudesni: sedam anđela koji imahu sedam posljednjih zala, jer se u njima svrši gnjev Božiji.

2. I vidjeh kao stakleno more smiješano sa ognjem, i one koji pobjeđuju zvijer i lik njezin i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome imajući gusle Božije.

3. I pjevahu pjesmu Mojseja, sluge Božijega, i pjesmu Jagnjeta, govoreći: Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože Svedržitelju; pravedni su i istiniti putevi tvoji, Care naroda!

4. Ko se neće pobojati, Gospode, i proslaviti Ime tvoje? Jer ti si jedini Svet; jer će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom; jer se sudovi tvoji pokazaše.

5. I poslije ovoga vidjeh, otvori se hram skinije svjedočanstva na nebu,

6. I iziđoše sedam anđela iz hrama, koji imahu sedam zala, koji bjehu obučeni u čisto i svijetlo platno i opasani preko prsiju pojasima zlatnim;

7. I jedno od četiri živa bića dade sedmorici anđela sedam čaša zlatnih napunjenih gnjevom Boga koji živi u vijekove vijekova.

8. I napuni se hram dima od slave Božije i od sile njegove; i niko ne mogaše ući u hram dok se ne završe sedam zala sedmorice anđela.

16 Sedam anđela izlivaju sedam čaša gnjeva. Veliki boj kod Armagedona.

1. I čuh gromki glas iz hrama gdje govori sedmorici anđela: Idite i izlijte sedam čaša gnjeva Božijega na zemlju.

2. I otide prvi anđeo, i izli čašu svoju na zemlju; i nastadoše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju liku njezinom.

3. I drugi anđeo izli čašu svoju na more, i ono postade krv kao od ubijenoga, i sve živo uginu u moru.

4. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i postade krv.

5. I čuh anđela voda koji govori: Pravedan si Ti, Koji jesi i Koji bješe, i Sveti, što si ovo sudio;

6. Jer proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili.

7. I čuh žrtvenik gdje govori: Zaista, Gospode Bože Svedržitelju, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.

8. I četvrti izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem.

9. I sagorevahu ljudi od velike žege, i huliše na Ime Boga koji ima vlast nad mukama ovim, i ne pokajaše se da mu dadu slavu.

10. I peti izli čašu svoju na prijesto zvijeri; i carstvo njezino posta mračno, i grizli su jezike svoje od bola,

11. I huliše Boga nebeskoga od bolova i rana svojih, i ne pokajaše se za djela svoja.

12. I šesti izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put careva sa istoka sunčevoga.

13. I vidjeh gdje iz usta aždaje i iz usta zvijeri i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha kao žabe;

14. Jer ovo su duhovi demonski koji čine čudesa, i odlaze carevima cijele vaseljene da ih skupe na boj za Dan onaj veliki Boga Svedržitelja.

15. Evo dolazim kao lopov; blago onome koji bdi i koji čuva haljine svoje, da ne hodi nag i ne vide sramotu njegovu.

16. I sabra ih na mjesto, koje se jevrejski zove Armagedon.

17. I sedmi izli čašu svoju na vazduh, i iziđe glas veliki iz hrama nebeskog od prijestola, govoreći: Svrši se!

18. I nastaše munje i gromovi i glasovi, i bi veliki zemljotres; takav zemljotres i tako veliki kakav ne bi otkada su ljudi na zemlji.

19. I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki bi spomenut pred Bogom da mu se da čaša vina žestine gnjeva njegovog.

20. I svako ostrvo iščeze, i gore se ne nađoše.

21. I grad veliki kao talant pade s neba na ljude, i huliše ljudi na Boga zbog zla od grada, jer je veliko zlo njegovo.

17 Vavilon kao žena bludnica koja sjedi na crvenoj zvijeri. Tajna žene i zvijeri. Pobjeda Jagnjeta.

1. I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom i reče mi: Hodi da ti pokažem osudu bludnice koja sjedi na vodama mnogim,

2. S kojom bludničiše carevi zemaljski, i stanovnici zemlje opiše se vinom bluda njezina.

3. I odvede me u Duhu u pustinju. I vidjeh ženu gdje sjedi na crvenoj zvijeri koja bješe puna imena hulnih i imaše sedam glava i deset rogova.

4. I žena bješe obučena u porfiru i skerlet i nakićena zlatom i dragim kamenjem i biserom, i imaše čašu zlatnu u ruci svojoj, punu gnusoba i nečistota bluda svoga.

5. I na čelu njezinu napisano ime, tajna: Vavilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemaljskih.

6. I vidjeh ženu gdje se opija od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I vidjevši je, začudih se čudom velikim.

7. I reče mi anđeo: Zašto se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu žene i zvjeri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova.

8. Zvijer koju si vidio bješe i nema je, i izići će iz bezdana i otići u propast; i začudiće se oni stanovnici zemlje čija imena nisu zapisana u Knjigu života od postanja svijeta, gledajući zvijer, koja bješe i nema je, i pojaviće se.

9. Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi;

10. I jesu sedam careva: pet njih pade, i jedan jeste, a drugi još ne dođe, i kad dođe malo treba da ostane.

11. I zvijer koja bješe i nije, ona je i osmi, i od sedmorice je, i u propast ide.

12. I deset rogova koje vidje, to su deset careva koji carstvo još ne primiše, nego će kao carevi primiti vlast na jedan čas sa zvijerju.

13. Ovi jedno mišljenje imaju, i svoju silu i vlast daju zvijeri.

14. Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.

15. I reče mi: Vode što vidje, gdje sjedi bludnica, to su narodi i gomile, plemena i jezici.

16. I deset rogova što vidje, i zvijer, oni će omrznuti bludnicu, i opustošiće je i ogoliti, i meso će njezino jesti, i sažeći će je ognjem.

17. Jer je Bog dao u srca njihova da učine volju njegovu, i da učine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok se ne svrše riječi Božije.

18. I žena koju vidje, jeste grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskim.

18 Pad Vavilona. Plač careva i trgovaca. Radost svetih na nebu.

1. I poslije ovoga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji imaše vlast veliku; i zemlja se zasija od slave njegove.

2. I povika snažnim glasom, govoreći: Pade, pade Vavilon veliki, i postade stanište demonima i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju ptica nečistih i mrskih; jer se žestokim vinom bluda njezina napojiše svi narodi;

3. I carevi zemaljski bludničiše s njom i trgovci zemaljski obogatiše se od silne strasti njezine.

4. I čuh glas drugi s neba koji govori: Iziđite iz nje, narode moj, da ne saučestvujete u grijesima njezinim, i da vas ne snađu zla njezina.

5. Jer grijesi njezini dostigoše do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.

6. Uzvratite joj kao što je ona vama uzvratila, i udvojte joj dvostruko po djelima njezinim; u čašu koju je ona natočila, natočite joj dva puta onoliko.

7. Koliko je ona sebe slavila i naslađivala se, toliko joj dajte muke i žalosti; jer u srcu svojemu govori: Sjedim kao carica, i udovica nisam, i žalosti neću vidjeti.

8. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i žalost i glad, i biće sažežena ognjem; jer je silan Gospod Bog koji joj sudi.

9. I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji bludničiše i pirovaše s njom kada vide dim od požara njezina,

10. Stojeći izdaleka zbog straha od mučenja njezina, i govoreći: Avaj, avaj, grade veliki Vavilone, grade moćni, kako u jednom času dođe sud tvoj!

11. I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje;

12. Tovare zlata i srebra i dragoga kamena i bisera i platna i porfire i svile i skerleta, i svakog mirisnog drveta i svakojakog posuđa od slonovače i svakojakih posuda od najskupljega drveta, mjedi i gvožđa i mermera,

13. I cimeta i balsama i tamjana i mirisa i livana, i vina i ulja, i bijela brašna i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tijela i duša ljudskih.

14. I voće koje želi duša tvoja udalji se od tebe, i sve masno i sjajno otide od tebe, i nikad ga više naći nećeš.

15. Trgovci ovih stvari, koji se obogatiše od nje, staće izdaleka zbog straha od mučenja njezina plačući i jaučući,

16. I govoreći: Avaj, avaj, grade veliki, obučeni u svilu i porfiru i skerlet i nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserom, jer u jednom času propade toliko bogatstvo!

17. I svi kormilari lađa, i svi koji nekuda plove, i lađari, i oni koji rade na moru, stadoše izdaleka,

18. I vikahu gledajući dim od požara njezina, govoreći: Koji grad bi kao ovaj veliki grad?

19. I posuše prahom glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: Avaj, avaj grade veliki, u kome se obogatiše bogatstvom njegovim svi koji imaju lađe na moru, jer u jednom času opustje!

20. Veseli se nad njim, nebo, i svetitelji, i apostoli i proroci, jer izreče Bog sud vaš nad njim.

21. I jedan anđeo uze kamen veliki kao vodenični, i baci u more, govoreći: Tako će sa hukom biti bačen Vavilon grad veliki, i neće se više naći;

22. I glas gudača i pjevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata neće se više naći u tebi, i huka kamena vodeničnoga neće se čuti u tebi;

23. I svjetlost svjetiljke neće se više pokazati u tebi, i glas ženika i nevjeste neće se više čuti u tebi; jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemaljski, i od tvojih mađija prevareni biše svi narodi,

24. I u njemu se nađe krv proroka i svetih i svih posječenih na zemlji.

19 Slavljenje Boga na nebu zbog osude Vavilona. Svadba Jagnjetova. Viđenje Hrista Cara. Zvijer i lažni prorok poraženi.

1. I poslije ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gdje govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu;

2. Jer su istiniti i pravedni sudovi njegovi, što osudi bludnicu veliku, koja pokvari zemlju bludom svojim, i osveti krv slugu svojih od ruke njezine.

3. I ponovo rekoše: Aliluja! I dim njezin dizaše se u vijekove vijekova.

4. I padoše dvadeset i četiri starješine, i četiri živa bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolu, govoreći: Amin! Aliluja!

5. I od prijestola iziđe glas koji govori: Hvalite Boga našega sve sluge njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki.

6. I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova silnih, gdje govore: Aliluja! Jer se zacari Gospod Bog Svedržitelj.

7. Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu, jer dođe svadba Jagnjetova i žena se njegova pripremila.

8. I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i svijetlu, jer svila označava pravedna djela svetih.

9. I reče mi: Napiši, blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije.

10. I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni - jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.

11. I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje;

12. A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam;

13. I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.

14. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu.

15. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja.

16. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.

17. I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom silnim, govoreći svima pticama koje lete posred neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju,

18. Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onih koji sjede na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, i od malih i velikih.

19. I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom.

20. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno, koje gori sumporom.

21. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.

20 Satana svezan i bačen u bezdan. Prvo vaskrsenje. Posljednja borba. Strašni sud.

1. I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj.

2. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina,

3. I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.

4. I vidjeh prijestole i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina.

5. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje.

6. Blažen je i svet onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.

7. I kad se navrši hiljada godina biće pušten satana iz tamnice svoje,

8. I izići će da vara narode što su na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za bitku, čiji je broj kao pijesak morski.

9. I iziđoše na širinu zemlje, i opkoliše stan svetih, i grad voljeni; i siđe oganj sa neba od Boga, i pojede ih.

10. I đavo koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova.

11. I vidjeh veliki, bijeli prijesto, i Onoga što sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se ne nađe.

12. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je Knjiga života; i biše suđeni mrtvi po djelima svojim kao što je zapisano u knjigama.

13. I more dade mrtve koji su u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i biše suđeni svaki po djelima svojim.

14. I smrt i pakao biše bačeni u jezero ognjeno. Ova smrt je druga smrt.

15. I ko se ne nađe zapisan u Knjizi života bačen bi u jezero ognjeno.

21 Novo nebo i nova zemlja. Novi Jerusalim - Nevjesta Jagnjetova - Sveti Grad.

1. I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više.

2. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu.

3. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima;

4. I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe.

5. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite.

6. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života.

7. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.

8. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.

9. I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zala, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevjestu, Ženu Jagnjetovu.

10. I odvede me u Duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi Grad, sveti Jerusalim, koji silazi sa neba od Boga,

11. I koji ima slavu Božiju, i svjetlost njegova bijaše slična dragom kamenu, kao kamenu jaspisu koji zrači kao kristal;

12. I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaest vrata, i na vratima dvanaest anđela; i imena natpisana, a to su imena dvanaest plemena sinova Izrailjevih.

13. Od istoka troja vrata, i od sjevera troja vrata, i od juga troja vrata, i od zapada troja vrata.

14. I zid Grada imaše dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena Dvanaest apostola Jagnjetovih.

15. A onaj što govoraše sa mnom imaše metar, trsku zlatnu, da izmjeri Grad i vrata njegova, i zid njegov.

16. I Grad leži četvorougaono, i dužina je njegova kolika i širina. I izmjeri Grad trskom, na dvanaest hiljada stadija: dužina i širina i visina jednaka je.

17. I izmjeri zid njegov na sto četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja je i anđelova.

18. I bješe građa zida njegova jaspis, a Grad zlato čisto, slično staklu čistom.

19. I temelji zida Grada bijahu ukrašeni svakim dragim kamenjem: prvi temelj jaspis, drugi sapfir, treći halkidon, četvrti smaragd,

20. Peti sardoniks, šesti sard, sedmi hrisolit, osmi viril, deveti topaz, deseti hrisopras, jedanaesti jakint, dvanaesti ametist.

21. I dvanaest vrata dvanaest bisera, svaka vrata bijahu od jednoga bisera. I trg Grada bijaše zlato čisto kao providno staklo.

22. A hrama ne vidjeh u njemu, jer hram je njegov Gospod Bog Svedržitelj, i Jagnje.

23. I Grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da mu svijetle, jer ga slava Božija osvijetli, i svjetlost je njegova Jagnje.

24. I narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega;

25. I vrata njegova neće se zatvarati danju, jer noći ondje neće biti.

26. I donijeće slavu i čast naroda u njega.

27. I neće ući u njega ništa nečisto, ni koji čini gadost i laž, nego samo zapisani u Jagnjetovoj Knjizi života.

22 Rijeka vode života i Drvo života. Opomena na skori Dolazak Hristov. Dođi, Gospode!

1. I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog.

2. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda.

3. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.

4. I gledaće lice Njegovo, i Ime Njegovo biće na čelima njihovim.

5. I noći više neće biti, i neće trebati svjetiljke, ni svjetlosti sunčane, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i carovaće u vijekove vijekova.

6. I reče mi: Ove su riječi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetih proroka posla anđela svojega da pokaže slugama svojim šta će biti uskoro.

7. I evo dolazim uskoro.

Blažen je koji drži riječi proroštva knjige ove.

8. I ja, Jovan, čuh i vidjeh ovo. I kada čuh i vidjeh, klanjajući se padoh pred noge anđela koji mi ovo pokaza.

9. I reče mi: Pazi, nemoj! I ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.

10. I reče mi: Ne zapečati riječi proroštva knjige ove, jer je vrijeme blizu.

11. Ko čini nepravdu neka još čini nepravdu, i nečisti neka se još prlja; a ko je pravedan neka još čini pravdu, i ko je svet neka se još osvećuje.

12. Evo dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim.

13. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.

14. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad.

15. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž.

16. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.

17. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar.

18. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj;

19. I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj.

20. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!

21. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.

// Projekat Rastko / Bogoslovlje / Novi zavjet //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]