— Maturski sastanak —


Suteren

U suterenu,
u otkrovenju,
videh šta će biti,
sve što će biti.
A tome sad ima
već deset godina.

U suterenu,
ubogom stanu,
bila je noć mrkla,
sijalica je crkla,
ali jasno videh sve
buduće obzore.

Video sam sebe ovde kako ću
pevati ovu pesmu a reči cvokoću,
jer želeo sam da ovo ne bude,
kroz deset godina samo ovo ne bude!

U suterenu,
u otkrovenju,
premda videh sve,
sve što sprema se ,
budućnost molih ja,
ma bila i mračnija,
samo ovu pesmu ne bih ja.

Iz suterena
tera me vena,
svejedno kud i kad,
jednom il nikad,
nek bude-ne-bude,
samo ova pesma ne
kad prođu godine.